Američki zakon o osobama s invaliditetom - ADA

Kratak prikaz američkog Zakona o osobama s invaliditetom - ADA

Upozorenje : U ovom kratkom sažetku nije bilo moguće iznijeti sve zakonu ADApojmovi izneseni . U nastojanju da tekst bude što kraći, a pravni jednostavnim jezikom koji ne mora nužno biti u, Zakon se opisuje na način svakom pogledu precizan i potpun.

Napomena prevoditelja: Izvornom tekstu sažetka, koji prenosimo s interneta, dodali smo poneko objašnjenje ili dopunu da bismo hrvatskim čitateljima dali jasniju sliku o sadržaju Zakona. Naši dodaci tiskani su bold i manjim slovima.

Proglašen zakonom 26. srpnja 1990, ADA predstavlja opsežan zakonodavni akt kojemu je svrha učiniti američko društvo otvorenijim za građane s invaliditetom.

Zakon je podijeljen u 4 glave:

1. Zapošljavanje (Glava 1). Gospodarstvo se mora pobrinuti za razumne prilagodbe da bi se zaštitila prava pojedinaca s invaliditetom u svim aspektima zaposlenja. Među mogućim promjenama treba biti restrukturiranje poslova, preinake na radnim mjestima i modificiranje opreme.

Među aspekte zapošljavanja obuhvaćen je postupak natjecanja za posao, primanje na posao, plaće, povlastice i sve druge aktivnosti u svezi sa zapošljavanjem. Liječnički pregledi vrlo su precizno regulirani.

Zakon oštro sankcionira sve postupke koji bi mogli negativno utjecati na zapošljavanje i položaj na poslu osoba s invaliditetom. Nije dopušteno ispitivanje ni poseban liječnički pregled kandidata za zaposlenje ili zaposlenih radi provjeravanja imaju li neki invaliditet. Jedino kad su za radno mjesto ima unaprijed određeni standardi i zahtjevi kojima osoba s invaliditetom ne može udovoljiti, a nije moguće uz razuman trošak napraviti prilagodbe (npr. ostvariti mogućnost pristupa, nabaviti telefon za gluhe i dr.) neće biti optužbe za diskriminaciju.

2. Javne službe (Glava II) Javne službe, koje uključuju organe državne i lokalne vlasti, nacionalnu korporaciju za željeznički putnički prijevoz, kao i druge prijevoznike, ne smiju uskratiti osobama s invaliditetom sudjelovanje u korištenju programa i aktivnosti koje su dostupne osobama bez invaliditeta. Osim toga, sustavi javnog prijevoza, kao što su putnički autobusi, moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom.

U ovoj glavi Zakona predviđeno je, među ostalim, da javni prijevoznici na redovitim linijama, u slučaju kad se pojedinci s invaliditetom bez tuđe pomoći ne bi mogli koristiti vozilima javnog prijevoza, da za njih osiguraju poseban prijevoz (tzv. "paratranzit") i druge specijalne službe prijevoza.
Zakon određuje rokove i uvjete za opremanje javnih vozila dizalicama za invalidska kolica i drugom opremom sa ciljem izjednačenja mogućnosti prijevoza. Najmanje jedan vagon u svakom putničkom vlaku mora nuditi mogućnost pristupa invalidima u kolicima.

3. Javni prostori za smještaj i boravak (Glava III) - Sve novogradnje i adaptacije moraju biti pristupačne osobama s invaliditetom. Na postojećim prostorima moraju se ukloniti barijere, ako je to bez poteškoća moguće ostvariti. Kao javni prostori računaju se restorani, hoteli, trgovine mješovite robe, maloprodaja itd. kao i privatna prijevoznička poduzeća.

Zakon nabraja praktički sve javne zgrade i prostore: ugostiteljske objekte svih vrsta, kazališta, kina, javne dvorane, predavaonice, trgovine svih vrsta, banke, čistionice, putničke urede, odvjetničke kancelarije, ljekarne, bolnice, muzeje, knjižnice, sve vrste škola i obrazovnih ustanova – od vrtića do sveučilišta, staračke domove, terene za rekreaciju i šport, itd., itd. koji moraju biti pristupačni (osim u slučaju kad bi prilagodbe bile skopčane s nerazmjernim poteškoćama ili troškovima).
Zabranjeno je na bilo koji način diskriminirati pojedince s invaliditetom pri korištenju bilo kojih javnih službi, usluga, smještaja, prostora, olakšica. Sve ove pogodnosti daju im se koliko je više moguće u integriranim uvjetima i pojedincu se ne smije braniti korištenje općih mogućnosti ni onda kad postoje specijalni kapaciteti za osobe s invaliditetom.
Svako vozilo privatnika koje služi za prijevoz na određenim rutama, ako ima više od 16 mjesta, mora imati mogućnost pristupa invalidima, uključujući kolica.
Razina svih usluga ne smije biti niža nego za ostale korisnike.
Kod svih novogradnji i adaptacija određena su norme za pristupačnost.
Odgovarajuća dizala obvezna su za zgrade s tri i više katova s površinom kata od najmanje 3000 četvornih stopa – a za robne kuće i slično, bez obzira na navedene uvjete.
Ustanove ne smiju kupovati ni iznajmljivati karavan vozila i sličnih vozila koja služe za prijevoz putnika (osim običnih automobila) ako nemaju mogućnost prijevoza invalida.
Osobe koje vode bilo kakve tečajeve, pripremaju kandidate za vozačke i druge ispite, za polaganje ispita u srednjih i visokim školama, za stručne ispite i dr. mora omogućiti pristup i obuku osobama s invaliditetom.

4. Telekomunikacije (Glava IV) - Telekomunikacijske kompanije koje pružaju telefonske usluge javnosti moraju imati relejnu službu za osobe koje rabe telekomunikacijske sprave za gluhe ("telefone za gluhe") ili slične aparate.

Relejna služba prihvaća tipkane poruke s telefona za gluhe i prenosi ih govorom telefonskim pretplatnicima zdrava sluha – ili obrnuto. Zakon propisuje da ove službe funkcioniraju 24 sata svakog dana, a korisnici ne smiju plaćati više nego što bi u odnosu na normalno komuniciranje govorom platili s obzirom na vrijeme, udaljenost i dr. Relejne službe povezuju se na čitavom teritoriju SAD što omogućuje telefoniranje u cijeloj zemlji
. Svaka javna televizija emitira neku obavijest koju daje i koja se financira od strane neke ustanove ili organa Federalne vlade mora tu obavijest dati i skrivenim natpisima (titlovima).

5. Razno (Glava V) - Sadrži odredbe kojima se zabranjuju bilo (a) prisila ili prijetnja ili (b) odmazda osobama s invaliditetom ili onima koji žele pomoći osobama s invaliditetom kod ostvarivanja njihovih prava po zakonu ADA.

U ovoj glavi se među ostalim određuje da propisi o pristupačnosti obvezuju i prirodne rezervate i slične ustanove za zaštitu prirode da osiguraju pristup osobama s invaliditetom
. Transvestiti se ne smatraju osobama s invaliditetom u smislu ovog zakona. Osobe koje se ilegalno drogiraju također nisu kategorija na koju se Zakon odnosi. Ali nisu isključeni oni koji su uspješno prošli program rehabilitacije i više ne uzimaju drogu
. Homoseksualnost i biseksualnost ne ulaze u definiciju termina "invaliditet". U kategoriju osoba s invaliditetom ne ubrajaju se osobe kod kojih su prisutni seksualni poremećaji raznih vrsta, kleptomanija, piromanija i dr.
Isključeni su i alkoholičari kojih zbog uživanja alkohola ne mogu biti zaposleni ili su svojim ponašanjem prijetnja imovini i sigurnosti drugih građana.

Zaštita zakonom ADA primjenjuje se u prvom redu, ali ne isključivo, na "invalidne" osobe. Pojedinac je "invalidan" ako za nj vrijedi barem jedan od sljedećih uvjeta:

1. Da ima fizičko ili mentalno oštećenje koje bitno ograničava jednu ili više životnih aktivnosti,
2. Ako je kod njega bilo registrirano takvo oštećenje,
3. Ako se za njega pretpostavlja da ima takvo oštećenje.

Među ostale pojedince koji su zaštićeni u određenim okolnostima uključeni su: 1) oni koji su povezani s osobom za koju je poznato da ima invaliditet, npr. roditelji, i 2) oni koji su pod prisilom ili su podvrgnuti odmazdi zbog toga što su pomagali osobama s invaliditetom da bi afirmirale svoja prava po zakonu ADA. Dok se odredbe ADA u vezi sa zapošljavanjem primjenjuju na poslodavce koji imaju petnaest ili više zaposlenih, odredbe o javnim prostorima vrijede za gospodarske subjekte bez obzira na broj zaposlenih. Državne i lokalne vlasti obuhvaćene su bez obzira na opseg.

DAN PRIJATELJSTVA

PRIJATELJ je netko tko nas razumije i dijeli s nama osjećaje.

Prijateljstvo je poput cvijeta
Koji cvate na suncu i usred sjene.
Onaj koji znade koliko vrijedi
Neće nikada dozvoliti da uvene.

Kada biste na webu željeli saznati točan datum kada se slavi Dan prijateljstva, naišli biste na nekoliko datuma posvećenih prijateljstvu:

• Nacionalni dan prijateljstva je prve nedjelje u mjesecu kolovozu
• Dan prijateljstva žena je treće nedjelje u kolovozu
• Međunarodni mjesec prijateljstva je u mjesecu veljači
• Tjedan „starih“ i „novih“ prijatelja je trećeg tjedna u mjesecu ožujku

1935. godine Kongres Sjedinjenih Američkih Država posvetio je jedan dan u godini prijateljima i prijateljstvu, i taj je dan proglašen Nacionalnim danom prjateljstva, i od tada se svake godine, prve nedjelje u mjesecu kolovozu, slavi Dan Prijateljstva. 1997. godine u Americi je Winnie the Pooh imenovan svjetskim Ambasadorom prijateljstva ("Ambassador of Friendship"). Druge države mogu Dan prijateljstva slaviti također prve nedjelje u mjesecu kolovozu, ili mogu same odabrati dan koji će posvetiti prijateljstvu. Razni su načini kako ljudi širom svijeta slave i obilježavaju taj dan, i time slave duh prijateljstva koje pomaže u širenju mira i ljubavi širom svijeta. Prijatelji imaju važnu ulogu u našim životima, oni su naši vođe, učitelji, pomagači… Pokažite im da ih istinski cijenite, podsjetite se da su vrijedan dio Vašeg života, i iznenadite ih znakom pažnje, bez obzira gdje se nalaze:

• Dogovorite sastanak s njima
• Nazovite ih i porazgovarajte
• Pošaljite im pismo ili čestitku
• Pošaljite im e-mail poruku ili SMS
• Razveselite ih pjesmom ili cvijećem
• Poklonite im dar

Budite radosni i veseli na dan posvećen prijateljstvu!

Osim ovih sitnih znakova pažnje, najvažnije od svega je pokazati se dobrim prijateljem cijele godine – to podrazumijeva znati se nositi s nečijim karakterom, obrascem ponašanja, ponekad suprotnim stavovima od naših vlastitih, i općenito, iskazivati mnogo strpljenja i podrške prema toj osobi. Čovjek je kompleksno socijalno biće, stoga su osobe izvan uže obitelji, prijatelji iz djetinjstva i škole, kolege na poslu, susjedi, partneri, poznanici, pa i kućni ljubimci nezamjenjivi u procesu socijalizacije pojedinca. Da biste osjetitili potpuno zadovoljstvo i prednosti koje donosi druženje s prijateljima, trebate razumijeti osnovno značenje prijateljstva.Ljudi su različiti, to privlači jedne drugima, i pruža mogućnost da uče jedni od drugih. Sjetite se mudrih riječi C.Coltona: „Pravo prijateljstvo je poput zdravlja – uzimamo ga zdravo za gotovo a njegovu istinsku vrijednost spoznamo tek kad ga izgubimo. ("True friendship is like sound health; the value of it is seldom known until it be lost.").

Prijatelj se može definirati kao netko s kim ste povezani, koga poštujete i volite, to je osoba koja Vam je važna. Uz prijatelje iz Vaše okoline, koji Vam pružaju podršku i u dobru i u zlu, upoznajete nove ljude s novim stavovima i to Vas intelektualno, društveno i kreativno potiče. Jačina prijateljstva je različita s obzirom na karakter osoba, na okolnosti u kojima su se sreli, na njihove potrebe i interese, i sposobnosti da ispune i razumiju jedno drugo. No osnovna potreba za povezanošću, bez obzira bila ona dobra ili manje dobra, očituje se neprekidnim traganjem za iskrenim prijateljstvom.

Propustite li ovaj dan - DAN PRIJATELJSTVA, sami izaberite neki drugi, i zajedno s prijateljima proslavite duh prijateljstva! Jer prijatelji se cijene i vole svih 365 dana u godini!

Uredili:
Andreja Barišin, dr. med.
Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.

PORTRET GEN-ija

ŽELJKO KLEPAČ, ZAGREBAČKI VIRTUOZ NA FAGOTU

Portret GENija Željko je zaslužio davno prije nego nas je prerano napustio, a nisam mogao pronaći bolji način nego da prenesem intervju kojeg sam napravio s njim prije dvije godine za jedan strani časopis, u kojem je Željko otvorio svoje srce i otkrio neke detalje iz svog života i zato ga prenosim u cjelosti!

Željko Klepač, zagrebački virtouz na fagotu, nekadašnji roker i veliki humanist svoju je briljantnu glazbenu karijeru unaprijed mogao pročitati iz zvijezda.

Rođen je u izrazito glazbenoj obitelji: oba njegova roditelja bili su vrsni, proslavljeni glazbeni umjetnici. Otac, Rudolf Klepač, bio je fagotist i profesor fagota na svjetski poznatom ”Mozarteumu” na kojem je djelovao gotovo cijeli svoj život. Kritičar "New York World Telegrama" nazvao je Rudolfa Klepača Heifetzom ili Rubinstainom svoga instrumenta. Za svoj je neumoran i nadasve vrijedan umjetnički rad te osobitu pozornost posvećenu radu sa mladim umjetnicima, primio mnoge nagrade i priznanja među kojima i Zlatni prsten grada Salzburga, Srebrnu medalju W. A. Mozarta, dvije medalje "Max Reinhardt", kao i naslov profesora što ga dodjeljuje predsjednik Republike Austrije. Uz svoj visokovrijedan i pregalački rad, Klepač je hrvatsku glazbenu umjetnost zadužio dugogodišnjom promiđbenom djelatnošću, zbog čega je s pravom proglašen prvim poklisarem hrvatske glazbe u Austriji.

Majka, Ruža Cvjetičanin, bila je najpoznatija Zagrebačka operetna diva. Brojne su bile zanimljivosti u njezinom umjetničkom životu. Kad je neki londonski radijski reporter po Europi tražio najbolju pjevačicu na radiju, u Zagrebu je snimio Ružu Cvjetičanin. Nakon nekoliko tjedana iz Londona je stigla ilustrirana revija s njezinom fotografijom na naslovnoj stranici i s potpisom - Rose Flower. Franz Lehar poklonio joj je svoju fotografiju s posvetom. Kao jednoj od najboljih interpretkinja Male Floramye, objavljena joj je fotografija na naslovnoj stranici partiture te Tijardovićeve operete.

Roditelji Željka Klepača cijeli su život proveli u skladnom, glazbeno obojenom i ispunjenom braku, a takvu su obiteljsku tradiciju nastavili on i njegova supruga Ester, također glazbena umjetnica i njihova kćerka Bojana.

Željko: Roditelji ni u jednom trenutku nisu ”pritiskali” da i ja krenem njihovim stopama. Bila je to doista moja želja. U glazbenu školu ”Pavao Markovac” krenuo sam rano, s osam godina. Odlazak u nju nisam doživio kao napor, jer sam već prije pokazivao veliko zanimanje i ljubav za glazbu, i sjećam se jako dobro da mi je kao malom djetetu od dvije - tri godine otac svirao na fagotu kad sam bio bolestan. To je doslovno liječilo....

GEN: Fagot nije ipak bio tvoj prvi odabir, krenio si na klarinet a onda je stigao rock'n'roll, i ništa više nije bilo kao prije.

Željko: Da, kod profesora Cavalina učio sam klarinet. S četrnaest godina zarazila me potpuno drugačija vrsta glazbe, pa sam, postao rock-glazbenik. Mnogi me i danas pamte iz tog razdoblja moga života, jer sam svirao solo gitaru i pjevao vokal u zagrebačkoj grupi ”Mladi lavovi”. Prvi smo u Hrvatskoj počeli svirati ”RoIling Stonese”, a preuzeli smo i njihovo ponašanje na sceni naročito glede postupanja s instrumentima. Razlikovali smo se od drugih bandova onog vremena po mnogo većoj agresivnosti, ali i po specifičnom vizualnom dojmu koji smo ostavljali. Naime, često smo svirali u pidžamama,
a stalnu gažu, plesnjak, držali smo u Vrapčevoj, kod Kvaternikovog trga. Svirali smo jako puno i to mi je razdoblje doista ostalo u prekrasnoj uspomeni pa ponekad čak i danas mislim da sam u stvari roker u duši. A kad sam danas loše
raspoložen, tužan, nervozan ili depresivan, volim uzeti svoj fender u ruke i zasvirati pravi rock n'roll. To je moja muzikoterapija. Kao i vožnja na mom Chopperu (Yamaha) ljeti.

GEN: Koja je pjesma i danas tvoj osobni favorit kada su u pitanju ta divna vremena šezdesetih i pravog rock'n'roll-a?

Željko: Sam Cook i njegova „Bring it on home to me“, apsolutni broj jedan, i još ga mogu odsvirati kao nekada..

GEN: U životu postoji onaj trenutak odluke kad svi odlučimo što ćemo biti, kako je Željko Klepač ipak postao slavni virtouz na fagotu i solista u simfonijskom orkestru?

Željko: Ne mogu odrediti taj trenutak, no znam da nije bilo nikakve prisile. Jednostavno, u gimnaziji sam poželio otići kod oca u Salzburg i to sam i učinio. Položio sam audiciju i bio primljen na ”Mozarteum”. Još uvijek sam imao dugačku kosu, nosio sam visoke kožne čizme i rokersku kožnu jaknu što je na neki način izazivalo sablazan na toj konzervativnoj glazbenoj instituciji. Svi su me čudno gledali jer nisu mogli vjerovati da se doista radi o sinu strogog i ozbiljnog profesora Rudolfa Klepača. No mnogim ljudima nije poznato da je moj otac bio i izvrstan klarinist i saksofonist, a ne samo virtuozni fagotist, i da je odlično svirao Jazz. Stoga je tata imao razumijevanja za moj bunt i pustio me da sam shvatim da mu rušim autoritet pa sam se ošišao. Moram reći da sam i u Austriji počeo svirati u rock bandu ”The Dragons” (Zmajevima), koji je u to vrijeme bio vrlo popularan. Kako smo svirali na velikim koncertima, okruženi pravim pojačalima, bili smo izloženi buci i vibracijama. Zbog toga sam počeo
patititi od neizdrživih glavobolja. S obzirom da je otkriveno i potvrđeno da je uzrok mojih glavobolja buka, bio sam primoran prestati sa rock glazbom. Ali cijelo to vrijeme, paralelno i odgovorno, studirao sam na "Mozarteumu"...i ubrzo diplomirao... Moram se pohvaliti da sam studij završio kao najbolji student "Mozarteuma" što je mog oca učinilo beskrajno ponosnim. Već za vrijeme studija primili su me u ansambl "Camerata Academica" kojeg je vodio Antonio Janigro, čuveni čelist. U tom sam ansamblu često nastupao kao solist i tako proputovao čitavu Europu. One godine kad sam diplomirao nastupio sam u Salzburgu izvodeći Mozartov koncert za fagot i to je bio moj prvi nastup kao profesionalni glazbeni umjetnik. Taj je koncert doživio ogroman uspjeh, pa sam te godine dobio i, za glazbenike, jedno od najvećih priznanja uopće, "Bernhard Paumgartner" medalju za najbolju izvedbu Mozarta u Salzburgu.. Cijela svečanost se odigrala u Mozartovoj rodnoj kući u Salzburgu...
I tako sam svoju glazbenu karijeru darovao fagotu!

GEN: Otkrij nam sve tajne fagota kao instrumenta, znam da je zahtjevan i dosta težak za sviranje, no prvi virtuoz poput tebe svira ga s lakoćom.

Željko: Fagot je inače instrument koji potječe iz 16. stoljeća. Postoji i zgodna priča o tome kako je fagot uopće nastao. Prema toj priči jedan je kanonik slagao puhački instrument duljine od dva i pol metra, kako bi dobio nešto nalik kontrabasu medu gudačkim instrumentima. Dakle, fagot i kontra-fagot trebali su biti gudački kontrabasi violončelo među puhačkim instrumentima.Kanonik je nekako sastavio taj instrument, no on je pao i sav se razbio. Kanonik nije odustao i sve je dijelove ponovno povezao žicom u svežanj. Talijanski se svežanj kaže fagot i tako je instrument dobio ime. No, i prije toga postojali su instrumenti nalik fagotu, a koje danas smatramo njegovim pretečama (npr. dulcijan). Najbolji koncert za fagot napisao je naravno Mozart. Za fagot su skladali i Carl Maria VVeber, Bach, a samo Vivaldi je za fagot napisao četrdeset koncerata. To sve govori da ima dovoljno literature za solističke nastupe na fagotu. Sam instrument je jako zahtjevan i sviranje fagota traži i neke posebne tehnike disanja. Postoji nekoliko tehnika disanja, a ja osobno koristim disanje dijafragmom (ošitom), no to mi je disanje prouzročilo zdravstvene probleme uslijed naprezanja, pa sam tri puta operirao herniju. Fagot je instrument od tri ili četiri oktave. Mnogi ljudi zbog robusnosti fagot smatraju grotesknim instrumentom, no za fagot su komponirane i prekrasne lirske dionice, primjerice one Čajkovskoga.

GEN: Angažiran si u Simfonijskom orkestru HRT-a, no nastupaš i u drugim orkestrima i ansamblima?

Željko: Da. redovito muziciram sa Simfonijskim orkestrom HRT-a. Osim toga, redovito djelujem i u Hrvatskom serenadnom ansamblu. To je u stvari puhački oktet koji nastavlja tradiciju okteta kojeg je osnovao moj otac - "Zagrebačkog komornog orkestra". Naš prvi nastup povezali smo s obilježavanjem tridesetgodišnjice mog glazbenog djelovanja 2003.godine. Želio bih naglasitii da volim bogati, tamni zvuk. Ne volim piskavu glazbu.Stoga je moj afinitet svirati u velikim ansamblima, a oktet je, za mene, minimalan broj svirača. U našem oktetu sviraju vrhunski glazbenici koji inače sviraju u Simfonijskom orkestru, a ja sam umjetnički voditelj ansambla. Emil Cosetto je za mene nedavno napisao koncert, pa ga spremam odsvirati tijekom narednih godine, a spremam se izvesti i jedan koncert za flautu i fagot pulskog skladatelja Brajkovića.

GEN: Tvoja supruga Ester je isto glazbena umjetnica....
Željko: Ester svira violu i djeluje u ženskom gudačkom kvartetu "Gracioso" koji također jako puno nastupa, I moja devetnaestogodišnja kći Bojana završila je glazbenu školu, ali se najvjerojatnije neće profesionalno baviti glazbom, makar odlično pjeva i dobro svira klavir. Imam takav dojam, jer više od vježbanja voli učenje pa je upisala fakultet, a glazba je za one koji više vole vježbati nego učiti, no obitelj mi je veliki oslonac i poticaj u životu, a nadam se da sam i ja njima.

GEN: Za kraj kad se osvrneš iza sebe što smatraš svojim najvećim životnim uspjehom osim svoje obitelji naravno?

Željko: To ti kao moj prijatelj jako dobro znaš, no čitatelji će se iznenaditi jer će zvučati neobično iz usta glazbenog umjetnika, ali svojim najvećim životnim uspjehom smatram to što sam predsjednik Saveza društava distrofičara Hrvatske. Preko svog prijatelja distrofičara Stjepana Kulfe upoznao sam veliki broj divnih ljudi oboljelih od te opake i teške bolesti i prije osam godina odlučio im pomoći na svoj način prganizirao sam humanitarni koncert za SDDH u KD Vatroslav Lisinski, oni su me odmah "prisvojili " i predložili mi da postanem predsjednik njihovog saveza. Bio sam jako iznenađen i dirnut tom ponudom i odlučio sam je prihvatiti.Time sam se prihvatio velike i teške obaveze no, i nakon sedam godina, još sam uvijek predsjednik Saveza. Svake godine u "Lisinskom" organiziramo dobrotvorni koncert sa Zagrebačkom filharmonijom, a s kojim pomažemo nekom članu ciljano. Želim istaknuti da nikada ne nastupam na tim koncertima jer ne želim da itko kaže da organiziram koncerte za sebe. Prošle sam godine, na prijedlog Ministarstva rada i socijalne skrbi, dobio odlikovanje za humanitarne zasluge od hrvatskog Predsjednika, i na to sam jako ponosan. No, najviše priznanje sam dobio od samih prijatelja distrofičara jer su me naučili da na drugačiji način doživljavam svijet i cijenim život.Ti su ljudi uhvatili neku drugu dimenziju, oni na drukčiji način doživljavaju svijet. Teško je iz naše pozicije shvatiti kako nepokretni ljudi vezani uz kolica mogu biti veseli i nasmiješeni, kada to ne uspijeva ljudima koji nemaju gotovo nikakve probleme u životu. Shvatio sam da sam sretan čovjek. Imam divnu obitelj i gomilu prijatelja. Kroz distrofičare, ljubav za ljude i umjetnost, shvatio sam i bit svog postojanja...
Zadovoljan sam i nemam posebnih i velikih želja, jedino bih poželio, i to bih doista volio, da se u Hrvatskoj počne više cijeniti glazbena umjetnost i rad glazbenih umjetnika, jer iza njihovih izvedbi stoji ogroman rad i tisuće i tisuće sati vježbe...

GEN PRIČA

Pripovijest o pjesniku Majnunu i pjesnikinji Laili koji su se u svojim ljubavnim umijećima mogli
pretvarati u suprotne spolove pa čak i životinje.

Svaka potraga se mora suditi prema mjerilima Majnun-a* Ljubavi.

Kažu da su jednog dana zatekli Majnun-a* kako obliven suzama prosijava prašinu. Kad ga upitaše: "Šta to radiš?", on odgovori: "Tražim Layli". Potom oni zavikaše: "Kuku tebi! Layli je čista duša, a ti je po prašini tražiš!" Majnun* odgovori:
"Svukuda je tražim; s nadom da ću je negdje naći".
Mada je mudracu sramotno po prašini tražiti, to traganju daje dodatnu vrelinu.
"Ko god sa žarom nešto traži - naći će."
Pravi tragalac ne traži ništa izuzev plijena svoje potrage a ljubavnik ne gaji nijednu želju sem ujedinjenja sa svojom voljenom. Tragalac neće dosegnuti cilj dok sve ne žrtvuje. To jeste - što god da je vidio, čuo ili razumio mora zanemariti ukoliko namjerava zakoračiti u domen duha. Ako kanimo tražiti, neophodan je trud; ako želimo probati medovinu ponovnog ujedinjenja, potreban je žar; a ako okusimo gutljaj iz ovog pehara, odbacit ćemo svijet.
Na ovom putovanju putnik boravi u svakoj zemlji i nastanjuje se u svakom kraju. U svakom liku prepoznaje ljepotu Prijatelja; u svačijoj zemlji traži Voljenoga. Pridružuje se svima i gradi prijateljstvo sa svakom dušom, sa nadom da će u nekom umu razotkriti tajnu Prijatelja, ili da će u nečijem licu nazreti ljepotu Voljenoga. Ako bi, uz Božiju pomoć, na ovom putovanju nabasao na tragove neukrotivog Prijatelja i pomoću nebeskog glasnika udahnuo miris dugo -izgubljenog Josipa, smjesta će zakoračiti u
DOLINU LJUBAVI!

*Priča o Majnunu (doslovno značenje: luđak) i Layli je prototipna ljubavna storija često prepričavana u perzijskoj literaturi. Nizámi je sastavio najpoznatiju verziju ove priče (Nazami: The Story of Layla and Majnum, transl. by Dr. R. Gelpke). Priča se također spominje u Mathnavi, poznatom djelu Jalálu'd-in Rumi-ja, a ova ista zgoda se spominje u 'The Valley of the Quest' u Attar-evoj 'Conference of the Birds'.

Priču odabrala: Ester Klepač

1. ŠAHOVSKA OLIMPIJADA TJELESNIH INVALIDA

Hrvatska reprezentacija osvojila brončanu medalju

Svjetska organizacija tjelesnih invalida IPCA (Međunarodna šahovska udruga tjelesnih invalida, članica FIDE – svjetske šahovske organizacije) organizirala je u Hrabynama (Češka) od 8. do 18. srpnja 2005. prvu šahovsku olimpijadu. Nastupilo je 50 igrača od toga 13 reprezentacija.
Pobijedila je ekipa Rusije koja je u svojem sastavu imala dva međunarodna majstora, druga je Češka koja je također u sastavu imala dva međunarodna majstora, a treća je Hrvatska.
Vrijedno je spomenuti da je Hrvatska u međusobnim susretima pobijedila Rusiju 2,5:1,5
(Miljenko Medić – Zhidkov /IM/ remi, Miljenko Medić – Mikheev /IM/ remi, Mirjana Medić – Melnik /FM/ 1-0, Mirjana Medić – Mikheev remi).
Pojedinačni rezultati naše reprezentacije:
Miljenko Medić – 6 bodova, 6. mjesto
Ilija Matijašević – 4,5 boda 26. mjesto
Mirjana Medić – 5 bodova 14. mjesto
Radmila Švaljek – 5 bodova 17. mjesto
Ukupno = 20,5 bodova.
Miljenko Medić svojim je rezultatom osigurao mjesto u reprezentaciji IPCA na sljedećoj 37. šahovskoj olimpijadi (FIDE) koja će se održati u Torinu od 20. svibnja do 4. lipnja 2006.
(Medić je već nastupio za IPCA na 35. šahovskoj olimpijadi u Bledu 2002. godine)