3. SKUP DISTROFIČARA ISTRE

Medulin, 24.11.2006.

U organizaciji Društva distrofičara Istre, u Medulinu je održan 3. Skup distrofičara Istre – “Ususret zdravlju 2006.” Prema riječima predsjednika Društva distrofičara Istre Davora Komara, osnovni je cilj skupa bio preventiva zdravlja i rehabilitacija oboljelih, a isto tako važno je i druženje i međusobno okupljanje članova Društva, što zbog težine hendikepa nije moguće tijekom godine. Komar je naglasio da je većina članova Društva teško hendikepirana. Mišićna distrofija – neuromuskularna oboljenja obuhvaćaju cijelo tijelo oboljeloga i spadaju u vrh najtežih hendikepa pa su takve osobe potpuno ovisne o tuđoj njezi i pomoći. Na skup su bili pozvani predstavnici centara socijalne skrbi i svih domova zdravlja - fizijatri, ortopedi, neurolozi i fizioterapeuti, s područja Istarske županije, a u svrhu poboljšanja rehabilitacije i kvalitete življenja oboljelih članova Društva, edukaciju su odradili vrhunski stručnjaci – predavači. Kao i prošle godine, stručno-medicinska predavanja, predavače i slušače skupa ocjenjuje Hrvatska lječnička komora. Pokrovitelji skupa su Istarska županija i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

          

Skup je otvorio predsjednik DDI-a zahvaljujući svima onima koji su pomogli u realizaciji istoga na bilo koji način. Cjelokupni dojam skupa uvelike pokazuje dobru suradnju DDI-a kao organizacije koja se bavi problemom i unaprjeđenjem osoba oboljelih od neuromuskularnih bolesti i lokalne vlasti kao i stručnog medicinskog tima koji su to prepoznali i imaju sluha za poboljšanje života istih, a samim time pridonose i mijenjaju svijest cijele zajednice o potrebama i mogućnostima osoba s invaliditetom i njihovo uključivanje u sve aktivnosti zajednice kao punopravnih građana.
 

PUTOPIS - BRATISLAVA

Godišnja skupština EAMDE u Bratislavi pružila mi je priliku da barem na tren upoznam ovaj lijepi grad i nadam se da ću ovom reportažom zainteresirati sve one koji će imati priliku posjetiti Bratislavu da prošetaju i pogledaju stari dio grada ali i ostale znamenitosti Bratislave koja je danas na pola puta od bivšeg pomalo tmurnog sovjetskog režima iza željezne i sive zavjese i blještavog i razigranog zapada i EU čija je Slovačka punopravni član.
Osim što je glavni grad Slovačke, Bratislava je i najveći grad države s oko 460.000 stanovnika i obuhvaća područje od 367,6 km2. Udaljena je samo 60 km od Beča, a prije Prvog svjetskog rata njegovo je predgrađe bilo povezano s Bratislavom električnim tramvajem. S obzirom na međusobnu udaljenost, Beč i Bratislava su najbliži glavni gradovi u Europi. Granice grada gotovo dosežu državne granice s Austrijom (4 km) i Mađarskom (13 km).
Na istočnoj obali Dunava nalazi se znamenita povijesna jezgra, a na zapadnoj se smjestio moderni dio grada. Do 1919. grad se zvao Prešporok (na slovačkom) odnosno Pozsony (na mađarskom), njemački Pressburg a hrvatski je naziv bio Požun i oduvijek je bio jedno od kulturnih središta Srednje Europe.
Kao središte višestoljetne povijesti bio je raskrižje brojnih kultura i trgovinskih putova. Danas je najvažnije industrijsko i kulturno središte Slovačke. A kao središte višestoljetne kulture Bratislava obiluje brojnim kulturno povijesnim građevinama koje su većinom smještene u starom dijelu grada, središtu bogatih kulturnih događanja tijekom cijele godine. Uske starinske ceste, trgovi s povijesnim građevinama, tradicionalni caffe barovi, starinski vinski podrumi, hoteli i restorani samo su dio bogate tradicije koju grad prikazuje. Ulice staroga grada obogaćene su kipovima poznatih ljudi koji podsjećaju na protekla vremena.

Pa krenimo zajedno u šetnju kroz Bratislavu!

Bratislava je rijekom Dunavom podijeljena u dva dijela: industrijski i gradski dio. Ta dva dijela spojena su mnoštvom mostova. U gradskom je dijelu dvorac pored kojega se nalazi parlament, Narodna Rada, zgrada kojega je izgrađena od bračkog kamena, potom rezidencija predsjednika države, te centar staroga grada blizu kojeg je koncertna dvorana i operna kuća.

Bratislavski Dvorac (Bratislavský Hrad)
'Hej, što je ovo' je najčešći refren koji se čuje od posjetilaca ove arhitektonske neobičnosti. Dok je Bratislava bila glavna veza u Austro-ugarskom carstvu, ovaj dvorac je služio kao žarišna točka za jednu od najmoćnijih monarhija u Europi. Vanjski izgled je sjajna neobična mješavina bajkovite fasade i uobičajenog izgleda pješčanog dvorca, obnovljenog od Kralja Sigismunda u 15. stoljeću, ponovno ga je obnovila carica Marija Terezija u 18. stoljeću, izgorio je do temelja 1811.g. i potpuno obnovljen 1968.g. Nekad zadnja utvrda protiv turskih pljaškaša, glavna funkcija danas je smještaj Povijesnog muzeja, stvarajući elegantnu ravnotežu Katedrali svetog Martina (baš prekoputa nedvojbeno nezgrapne autoceste), i nudeći krasan pogled, sa Crown kule na južne Karpate i Austriju.



Glavni trg (Hlavné namestie)
Apsolutno očaravajuće za vrijeme toplih dana ispunjeno kafićima na otvorenom, drvećem u punom cvatu i neprekidnim kapanjem u vodoskoku Roland. Ovo je definitivno srce Bratislave. Iako se zove 'Trg 4. travnja' kao uspomena na sovjetske vojnike i Dan oslobodjenja 1945.g., tek je nedavno dobio daleko praktičniji trenutni naziv. Pored mnogobrojnih kafića to je također mjesto Stare gradske vijećnice. Idealno za pijuckanje kave i promatranje ljudi.



Mihaelova Vrata (Michalski Brana)
Istočni ulaz u stari grad i jedini preostali toranj od originalne gradske utvrde, izgrađene u drugoj polovini 13. stoljeća. Njegova gomoljasta zelena kruna, nazirući se visoko iznad obližnjih krovova, služi kao neka vrsta kompasa za putnike kroz vijugave ulice starog grada. Mapa na oblom kamenju podno vrata pokazuje gdje ste točno u odnosu na Antarktik ili Švedsku, u slučaju da vas to zanima. Unutra ćete naći ogranak Gradskog muzeja posvećenog povijesnom oružju i gradskim zidinama.

Novi most (Nový most)
Divota propadanja zapadne civilizacije. Inžinjeri i mostovski amateri (oni su stvarno mostovski amateri) žestoko brane njihov napredni dizajn. Oprostite, to je mala utjeha za bol koju on nanosi našim očima. Njegova konstrukcija 1972.g. prouzrokovala je uništenje skoro dvije trećine povijesnog dijela gradskog centra. Most nije više „Novi“, i zahtijeva preimenovanje. Pošaljite sve prijedloge za novo ime za Novi most u naš ured, i učinit ćemo što možemo da uvjerimo gradsko vijeće. Opaska: 'Veliki ružni most' je već predloženo.



Stara vijećnica (Stari Radnica)
Susjeda Glavnog trga i priređivačica serenadi starom gradu sa skladnom zvonjavom iz svog tornja, ova slitina arhitektonskih stilova počinje dobivati formu u 14. stoljeću. Kroz godine je bila domaćin gostujućeg plemstva, slučajnih Husita, i služila kao ured gradskim dužnosnicima. Unutra ćete naći ogranak Gradskog muzeja kao i malo kino, Muzeum, koji često prikazuje klasične i internacionalne filmove. Rafinirana vanjština čini ugodnu istočnu granicu trgu ispod.

PORTRET GEN-ija - KUNG FU CE - Uzorni učitelj deset tisuća generacija

Konfucije, Konfučije ili Kung Fu Ce (kineski: 孔夫子, doslovno značenje: Učitelj Kung, latinski: Confucius, 28. 9. 551. – 4. 3. 479. prije nove ere) je kineski filozof i socijalni reformator čija su učenja bila i ostala vrlo značajna širom Istočne Azije. Bio je jedan od prvih privatnih učitelja u kineskoj povijesti. Najznačajniji je njegov etički sustav vrijednosti, koji je bio temelj kineske državnosti i socijalne misli tokom cijelog feudalnog razdoblja. Sa razvojem feudalizma tokom Han dinastije u Kini njegova je filozofija instrumentalizirana u cilju učvršćivanja carske vlasti.

Ime
U Kini Konfucije se obično naziva: Učitelj Kung. Njegovo je prezime bilo Kung a prvo ime Ćiju, a nadimak Džung-ni. Neka od Konfucijevih posthumnih imena su: Vrhovni učitelj i mudrac, Gospodar propagator kulture, vrhovni mudrac i veliki ostvaritelj i Uzorni učitelj deset tisuća generacija.
Hrvatska transkripcija Konfučije ili Konfucije potječe od latinske transkripcije Confucius kkako su njegovo ime preveli jezuiti u 16. stoljeću.

Biografija
Prema tradicionalnom vjerovanju, Konfucije je rođen 28. rujna 551. godine prije nove ere, u mjestu Ći-fu u državi Lu u današnjoj provinciji Šan-dung. Konfucijev otac, general Šu-lijang H' bio je porijeklom iz plemićke obitelji države Sung, koja se po padu države Sung u vrijeme Konfucijevog oca preselila u državu Lu. General Šu-lijang je imao 66 godina kada se Konfucije rodio, a njegova majka samo petnaest. Ovaj brak nije bio u skladu sa ritualnim propisima tog vremena, po kojima muškarac stariji od 63 godine nije više smio stupiti u brak. Kada mu je otac umro, Konfuciju su bile samo tri godine i samohrana majka ga je odgajala u siromaštvu. Konfucije se u devetnaestoj godini oženio sa Ći Guan-š' i dobio sina kome je dao ime Li a nadimak Bo-Ji. Radio je kao činovnik u državi Lu, kao nadzornik kraljevskog blaga i kao nadzornik skladišta kraljevske robe, a proveo je neko vrijeme i na mjestu ministra pravde, tj. vrhovnog suca države Lu. Mjesto ministra napustio je zbog neslaganja sa vladarem, i zbog toga kasnije nije mogao ponovo napredovati u državnoj službi. U pedesetoj godini, zbog dvorskih spletki napušta u potpunosti državnu službu i kreće na putovanje po kineskim državama, podučavajući i obične ljude i vladare. Pred kraj života, vratio se u državu Lu, gdje je nastavio podučavati mnogobrojne učenike. Umro je u 73. godini, 4. ožujka 479. godine prije nove ere.

Učenje
U Razgovorima zbirci aforizama Konfucija i njegovih učenika, Konfucije kaže za sebe da je samo prenositelj i ponovni intepretator starih znanja. U vremenu raspada robovlasničkog društva, mnogobrojnih ratova i stvaranja feudalizma u Kini, on je kao svoju dužnost video reafirmaciju starih društvenih i moralnih vrijednosti. Ipak, on se ne može smatrati konzervativnim učiteljem, jer je kroz svoja tumačenja starih spisa davao često vlastite nove i originalne ideje o politici i moralu. Također, mada se Kinezi često pridržavaju konfucijanskih običaja na religijski način, konfucionizam se ne promatra kao religija jer se skoro uopće ne dotiče teoloških i duhovnih pitanja (o Bogu, zagrobnom životu i slično).

Etika
Konfucionistička etika je strogo racionalna, jasna i beskompromisna u pogledu razlike legaliteta i moraliteta radnje. Direktna je preteča Kantovog kategoričkog imperativa i sadrži istu maksimu u svom temelju. Zasniva se na tri koncepta: rituala, ispravnosti i čovjekoljublja.
Po Konfuciju, suština svakog čovjeka je čovjekoljublje odnosno žen ili zen. Ono je materijalna suština čovjekovih dužnosti prema drugima i izražava se preko savjesnosti prema drugima, odanosti ili preko altruizma, obzirnosti. Jedino čovjek koji se pridržava čovekoljublja može pravilno i u potpunosti obavljati svoje dužnosti prema drugima.
Aksiom savjesnosti prema drugima glasi: Ako želiš sebe uzdignuti, uzdigni druge. Aksiom altruizma glasi: Ne čini drugome ono što ne želiš sebi. Ova dva načela su u Kini poznata kao načelo primjenjivanja metra, gde čovjek koristi sebe kao jedino mjerilo za reguliranje vlastitog ponašanja. Najbolji je i najmoralniji čovjek onaj koji djela iz čovjekoljublja, na temelju. Moralno ispravan (po Kantu: moralan) postupak je onaj koji je učinjen zbog čiste moralnosti i dužnosti, kao jedinog motiva. Svaki drugi postupak, koji je učinjen iz koristi može vrijednosno biti određen kao dobar ili kao loš ali nije u suštini moralan (po Kantu: postupak u skladu sa dužnošću, ali ne radi nje same naziva se legalnim). Konfucije je rekao: Plemeniti čovek razumije ispravnost, mali čovek razumije korist.
Rituali su materijalni izraz, odnosno pojavni vid čovjekoljublja. Iako se njegova manifestacija ograničava ritualima, čovjekoljublje ne odbacuje rituale, već traži odgovarajući način da se iskaže.

Citati

Da bi na svijetu bio red, prvo mora u narodima biti reda; da bi u narodu bio red, prvo mora u obiteljima biti reda; da bi u obitelji bio red, moramo razvijati svoj osobni život; a da bismo razvijali svoj osobni život, prvo moramo doći u doticaj sa svojim srcem.

"Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi te trebali poznavati? Kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe."
Svakog dana ponesi kanticu zemlje na jedno mjesto i sagradit ćeš planinu.

Plemenit čovjek je nezainteresiran i teži univerzalnom; prost čovjek se, pošto ne poznaje univerzalno, zatvara u krug istomišljenika.
Uzaludno je učiti bez razmišljanja; razmišljati bez učenja je opasno.
Želiš li da ti kažem što je to znanje? Znati da se zna kada se zna i znati da se ne zna kada se ne zna; to je pravo znanje.
Kako može biti dobar onaj čovjek koji se zadane riječi ne drži? On nije ništa više sposoban za život od volovskih kola bez jarma ili od kola bez zaprege.

˝Nikada ne čini drugome ono, što ne bi želio da drugi učini tebi.˝

Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu moramo dobro paziti što govorimo."

Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje: ono je najplemenitije; odrastanje: on je najlakši; iskustvo: ono je najneugodnije.

Tri stvari ne mogu dugo biti skrivene - sunce, mjesec i istina.

Konfucije
 

GEN PRIČA

Pročišćenje

Bio jednom jedan učenik kojemu je učitelj, glasoviti grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovjedio mu je da pokloni novac svakome tko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio točno onako kako mu učitelj zapovjedi.
Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: "Sada možeš ići u Atenu jer si spreman učiti mudrost."
Sav ponosan, učenik se uputi prema Ateni. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda, zasigurno, mudra čovjeka kako sjedi na vratima vrijeđajući svakoga tko pristigne. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeđati. "Hej", vikao je na učenika. "Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da netko izgleda tako blesavo."
Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeđam?" upita mudrac.
"Zato", reče učenik, "jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!"

"Uđi u grad," reče mu mudrac. "Tvoj je!”

Pusti tu granu!

Nevjernik se na planini oklizne i padne niz stijenu.
Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta.
Tu je visio između neba iznad i kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.
Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko nije odgovarao. "Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."
I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas?
Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."
"Da pustim granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe.
"Misliš li da sam lud?"

Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.

DRŽAVNO PRVENSTVO U ŠAHU ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Zagrebu pobjeda ekipno i pojedinačno

Državno prvenstvo u šahu održano je u ugodnome ambijentu porečkog hotela „Dijamant“. Pozivu se, na žalost, odazvalo samo osam županija i to zato što su se istovremeno u Šibeniku održala natjecanja ŠNIDOR-a, pa su neke županije tamo nastupale. Za svaku županiju nastupila su 4 igrača, a trojica igrača iz Pule odigrali su natjecanje samo u pojedinačnoj konkurenciji.
Uzbudljive borbe krenule su od samoga početka. Glavni favorit Miljenko Medić u prvome kolu previđa damu i gubi od znatno slabijega protivnika. To koristi zagrebački majstorski kandidat Radoslav Ćosić te drži prvu poziciju do četvrtoga kola kad gubi susret protiv karlovačkog majstorskog kandidata Branka Jakeševića. U nastavku natjecanja karlovčanin sve pobjeđuje no u osmome predzadnjem kolu gubi partiju u direktnom susretu protiv Medića. U zadnje kolo njih trojica ušli su poravnati s bodovima, a tako su i završili turnir. Zbog boljeg dodatnog kriterija (međusobni rezultat) pobjednikom je proglašen zagrebački FIDE-majstor Miljenko Medić.

Turnir je sudila državna sutkinja Mirjana Medić, inače izbornica za šah u Hrvatskom paraolimpijskom odboru. Tempo igre bio je dvadeset minuta po igraču u devet kola. Svi igrači odigrali su vrlo korektno turnir tako da sutkinja nije imala nikakvih intervencija.
U ekipnoj konkurenciji borba za prvo mjesto odigrala se između Zagrebačke i Karlovačke županije koje su znatno odmaknule od drugih ekipa kojima je preostala borba za treće mjesto. To je uspjelo igračima Koprivničko-križevačke županije i to tek po drugom dodatnom kriteriju!
Treba još spomenuti iznenađujuću borbenost svih igrača što pokazuje da su željni igrati šah i šahovske turnire.

Mirjana Medić