|
SAVEZ DRUŠTAVA DISTROFIČARA HRVATSKE
stihovi i nadahnute riječi
DANIEL
STAKLENAC
MLADI PJESNIK NADAHNUO AMERIKU
STJEPAN KULFA
MARIJAN DOBRINČIĆ
GORAN LAKOTIĆ
24. 11. 1999.
NAŠE
DEVEDESETE
(1990.-2000)
PRIJATELJI MOJI, PRIZNAJTE
LIJEPE SU BILE GODINE TE,
TE NAŠE DEVEDESETE.
GODINE KAD BILI SMO MI ZAJEDNO SVI
JEDNI UZ DRUGE STAJALI.
GODINE KAD SMO ZAJEDNIČKI PLANOVE KOVALI
KAD SMO ZAJEDNO SE SMIJALI
I ZAJEDNO PLAKALI,
JEDNI O DRUGIMA SVE ZNALI,
GODINE KAD JEDNI ZA DRUGE PUNO BI TOGA DALI.
BILE SU TO GODINE VELIKIH ŽELJA,
LJUBAVI, TUGE, BOLA,
RADOSTI, SREĆE, SMIJEHA I VESELJA.
PRIJATELJI MOJI, TKO ZNA ŠTO MAN NOSI
VJETAR BUDUĆNOSTI ŠTO SVATKO GA OD NAS
OSJEĆA U KOSI.
MOŽDA NAM NOSI PROMIJENE,
MOŽDA ŽIVOT PROMJENI NAS SVE
NEKOG NA BOLJE,
A NEKOG NA GORE.
TKO ZNA ŠTO ŽIVOT NAM NOSI
MOŽDA SUZAMA NAM OČI ZAROSI,
SUZAMA ŠTO TUGE SU GLASNICE,
A MOŽDA TO BITI ĆE SUZE RADOSNICE.
GODINE TE SAD SE BLIŽE SVOME KRAJU,
A SIJEĆANJA U NAŠM SRCIMA TRAJU
NA SVE ŠTO PROŠLI SMO MI ZAJEDNO SVI
KROZ GODINE TE,
KROZ TE NAŠE DEVEDESETE.
PRIJJATELJI MOJI ZNAJTE
JA ŽELIM VAM NAJBOLJE SVE
DA VAM ŽIVOT OSTVARI SVE VAŠE SNE
I KAMO GOD POŠLI
I KAMO GOD DOŠLI,
I ŠTO GOD DA VAM ŽIVOT DONESE
DA UVIJEK PAMTITE
I NIKAD NE ZABORAVITE
NAŠE GODINE TE,
TE NAŠE DEVEDESETE.
Iz Društva invalida Donji Miholjac
Pjesnik: Daniel Staklenac
rođen 11. 4. 1979.u Našicama
Iz zbirke pjesama: "I mi smo ljudi"
Posljednje zbogom
Posljednje zbogom tebi,
noćas kad umire sve.
Posljednja zvijezda se gasi,
ja samu ostavljam te.
Nekad u smiraj dana
pomislim jesi li sretna.
Jesi li i ti sama
ili si tužna i sjetna?
Ja stojim na vjetru,
promatram ptica let.
U duši guši me bol
i ruši se moj svijet.
Tebi
Ti si zvijezda moga oka
što nikad ne gubi sjaj
Ti si dio mog života -
Ljubav koja nema kraj.
MLADI PJESNIK NADAHNUO AMERIKU
 Mattie
Stepanek - 11-godišnji dječak trenutno je najprodavaniji Američki autor sa
nevjerovatnom pričom o sebi. Mattie boluje od neizlječive bolesti - mišićne
distrofije. On sam kaže: '' Bolujem od rijetkog oblika mišićne distrofije
koja se zove ''mitochondrial myopathy'' a imam i nešto što doktori zovu
dysautonomia. To znači da moji ''automatski'' sistemi poput disanja,
otkucaja srca, tjelesne temperature, probave i sličnih stvari ne rade uvijek
normalno ili rade kako oni to žele. ''
Mattie zbog toga obavezno mora imati bocu kisika ugrađenu na svoja kolica
bilo gdje da krene, a već sada se kretati može samo uz pomoć svojih motornih
kolica. No iako se u posljednjih 6 godina suočava sa neizlječivom bolesti od
koje boluje i njegova majka, Mattie nikada nije svoje stanje shvaćao kao
prepreku između njega i svojih ciljeva.
Na početku karijere imao je tri velike želje. Prva je bila da objavi knjigu
svojih pjesama, druga je bila da upozna svog velikog idola i heroja, bivšeg
američkog predsjednika Jimmy-a Cartera, i treća je bila da nastupi u
planetarno popularnoj emisiji Oprah Show.
U lipnju 2001, VSP Books i Hyperion Books zajedničkim snagama objavljuju
Mattie-u knjigu pjesama '' Heartsongs''. Knjiga postaje bestseler i Hyperion
potpisuje sa Mattie-em ugovor za tri knjige. Odmah objavljuju drugu zbirku
pjesama ''Journey through Heartsongs''. Treća knjiga ''Hope through
Heartsongs'', objavljena je u svibnju 2002.
Prošlog rujna dok je bio u bolnici liječnici i sestre nazvale su g. Jimmya
Cartera telefonom i zamolili ga da popriča sa malim pjesnikom. 15 minutni
razgovor vodio se na iznenađenje svih o problemima u Bosni i Hrvatskoj,
Africi, a ne kao što su svi očekivali o njegovom zdravstvenim teškoćama.
Nakon ovog razgovora predsjednik Carter napisao je predgovor za drugu
Mattievu knjigu i pozvao ga kao gosta u emisiju uživo ''Dobro jutro
Amerika''.
19. listopada 2001, Mattie-u se ispunila i treća želja. Pozvan je kao gost
kod Oprah Winfrey da predstavi svoju knjigu, svoju ljubav prema poeziji i
životu i svoju želju da bude mirotvorac u svijetu u kojem živimo. Oprah je
čitala njoj najdraže pjesme iz zbirke i za malog pjesnika velikog srca
izjavila: ''Iako prikovan za kolica i svu tu opremu oko sebe, svjestan svoje
bolesti i činjenice da se ne možeš izlječiti, toliko da smo ti za vrijeme
reklama morali davati svježi kisik da izdržiš do kraja emisije, ti još
uvijek vidiš i raduješ se čudima života svaki dan, i zato ti se neizmjerno
divim..''
Pjesme piše od svoje treće godine, prodao je više od milijun primjeraka
svojih knjiga. Živi u Marylandu, i piše o svom životu, prirodi i svojim
snovima, Unatoč svjetskoj slavi Mattie je još uvijek skroman i za svoje
pjesme kaže: '' U početku nisam ni znao da su to pjesme, samo sam ih
zapisivao, onda sam naučio da je to poezija i moj san je bio da svoje pjesme
objavim''. Njegova majka Jeni Stepanek, koja također boluje od mišićne
distrofije, brine se o svemu, i za svog malog pjesnika kaže: On zna da će od
svoje bolesti umrijeti i da mu vjerovatno nema spasa ali do tada jednostavno
želi pisati i to radi odlično. Živi intenzivno i tako želi živjeti do samoga
kraja, bez obzira da li će to biti za godinu i pet godina. I onda kad se to
bude dogodilo, njegova poruka i pjesme, njegov dobri duh nastavit će živjeti
dalje zato što je on dotakao svijet i ostavio neizbrisivi trag''.
Biti Šampion
Šampion je pobjednik,
Heroj...
Netko tko se nikada ne predaje,
ni onda kada sve postane teško.
Šampion je član
pobjedničkog tima...
Netko tko je savladao izazove
čak i kad oni traže kreativna rješenja.
Šampion je optimist,
srca punog nade...
Netko tko dobro igra igru,
čak i kad se igra zove život.
Postoji šampion u svakome od nas,
ako živimo kao pobjednici,
ako živimo kao članovi tima,
ako živimo sa srcem punim nade
ZA ŽIVOTOM!
*na vrh stranice
Ljeto 30. mjesec šesti
zona sparine
bolne vručine
na iskonu mogućeg
možda na početku...
da i nestane trajat će vječno
pitanje ljubavi
povjerenja, vremena
samoća za nas ne postoji
sumrak ljudskosti
sparine posvuda
bezakonje oružja
domoljublje bi da pobijedi
apsurdno stanje
uspoređivanje nemogućeg
prijestolje ljubavi
sve ostalo na stup...
srama
Stjepan Kulfa
*na vrh stranice
PROLJEĆE
Šećem poljem
u mislima dozivam proljeće
netko me zove...
Ali nigdje nikoga.
"Ovdje sam!",čujem
glasić pokraj sebe.
Pogledam dolje,
ugledam malu visibabu.
Ispružila svoj nježni vratić
i pognula bijelu glavicu.
"Evo mene, a i moja sestrica
ljubičica je ovdje!"
Poljem se raširi nježni miris
ljubičica.
Visoko na grani,
čuo sam veseli cvrkut ptice.
Zlatno sunce,
nježno milovalo moje lice.
Marijan Dobrinčić
*na vrh stranice
|