Na Prvom svjetskom kongresu u Singapuru 1981. godine, mi, osobe s invaliditetom, shvatile smo kako se moramo ujediniti i boriti za svoja prava. Danas, u 2002. godini, ujedinjeni smo i zajedno kao nikad prije. Imamo nacionalna vijeća u otprilike 135 zemalja, na svim kontinentima. Spremni smo se boriti za svoja prava!

U Sapporu, na našem najvećem skupu do sada, gdje je više od tri tisuće ljudi iz 109 država slušalo predavanja i sudjelovalo u raspravama, shvatili smo kako se mnogo postiglo od naših početaka 1981. godine. Također, shvaćamo kako je još mnogo toga ostalo za učiniti. Prema statistici Ujedinjenih naroda u svijetu živi 600 milijuna ljudi s invaliditetom, od toga 82% u zemljama u razvoju. Za razliku od ostalih građana u svojim društvima, osobe s invaliditetom žive u najbijednijim uvjetima, izolirani i isključeni iz svojih zajednicâ zbog barijera politici, okolišu i stavovima. Zbog tih razloga, borimo se protiv ratova, siromaštva i za iskorjenjivanje svih oblika diskriminacijâ, posebno prema ljudima s invaliditetom. Osobe s invaliditetom su bez sumnje najveća i najdiskriminiranija manjinska grupa na svijetu, čija se ljudska prava sustavno krše. Te povrede prava koje se čine nad najslabijima od slabih rezultiraju pogoršavanjem životnih uvjeta, degradacijom u postupku prema čovjeku, nedostatku odgovarajućeg stambenog rješenja, zdravstvene zaštite, obrazovanja, zaposlenja, uključenja u društvo, i često su uzrokom smrti. Naša prava koja imamo prema postojećim konvencijama Ujedinjenih Naroda u postupcima monitoringa se uglavnom ignoriraju ili marginaliziraju. Zato:

• Tražimo donošenje posebne Međunarodne konvencije o ljudskim pravima koja će odražavati puni opseg civilnih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, i koja će uključivati snažan mehanizam kontrole provedbe Konvencije, a koji mora biti dobro upućen u specifičnosti osobâ s invaliditetom, kako bi se osigurala vjerodostojnost, zakonitost i djelotvornost Konvencije.

• Osobe s invaliditetom traže da budu uključene u postupak donošenja ovog instrumenta. Mi trebamo biti konzultirani na svim razinama i u svim stvarima koje se nas tiču.

• Zahtjevamo od Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda da nastavi pružati sve usluge i sredstva potrebne za donošenje Međunarodne konvencije o ljudskim pravima za osobe s invaliditetom, te da doznači sredstva kojima će se podržati rad Programa za invaliditete Ujedinjenih Naroda.

• Snažno potičemo sve države članice Ujedinjenih naroda da podrže nastajanje i usvajanje ove Konvencije, kao i da ustanove Dobrovoljni fond kojim bi se poticalo sudjelovanje osoba s invaliditetom, naročito onih iz zemalja u razvoju.

• Potičemo sve osobe s invaliditetom i njihove organizacije da educiraju javnost i političke predstavnike o potrebama i koristima koje proizlaze iz te Konvencije.

U dodatku:

• Tražimo od svake države usvajanje i provođenje antidiskriminacijskog zakonodavstva i provođenje takve politike koja će osigurati ujednačenje mogućnosti za osobe s invaliditetom.

Usvojeno od Svjetske skupštine i dopunjeno od Svjetskog vijeća.