|
SAVEZ DRUŠTAVA DISTROFIČARA HRVATSKE
pravni savjeti i vodič kroz važeće propise
*Zapošljavanje
invalida i profesionalna rehabilitacija
*Dopunsko zdravstveno osiguranje
*Prava na osnovi invalidnosti
*Prava invalida na povećani staž
i smanjivanje starosne granice
za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu
*Prava bivših korisnika posebnih prava temeljem invalidnosti
koji nisu ostvarili punu invalidsku mirovinu
*Prava
na mirovinu - obiteljska prava
*Podnošenje zahtjeva za invalidsku mirovinu
PRAVA NA MIROVINU
Pored invalidskih i starosnih mirovinskih prava treba znati da iz njih
proizlaze i obiteljska prava. Međutim, najčešće se piše o pravima na
obiteljske mirovine udovica. Ipak, događa se da i muškarci nadžive svoje
supruge. Tada i muškarac kao udovac može ostvarivati pravo na svoju
obiteljsku mirovinu, uz iste uvjete kao i udovica. Mnogi muškarci to još ne
znaju, jer misle da su za njih uvjeti stroži, kako je to bilo po bivšem
mirovinskom zakonu.
Kod ostvarivanja obiteljskih mirovina mlađih udovaca i udovica često je i
odlučujući moment i invalidnost.
Obiteljske mirovine muškaraca
Zahvaljujući upornoj borbi žena za ravnopravnost s muškarcima, žene su
uspjele da i muškarci budu izjednačeni sa njima u mirovinskim pravima, ali
samo što se tiče uvjeta stjecanja prava na obiteljsku mirovinu. Nažalost, to
izjednačavanje išlo je na štetu žena, jer je hrvatski zakonodavac to
izjednačavanje proveo tako da je ženama povećao za pet godina minimalne
uvjete potrebne starosti u času smrti supruga a muškarcima ublažio te uvjete
za pet godina.
Tako prema novim mirovinskom zakonu i udovac ima pravo na obiteljsku
mirovinu pod slijedećim uvjetima:
1/ ako je do smrti bračne družice, po kojem mu to pravo pripada, navršio 50
godina života ili
2/ ako je mlađi od 50 godina života ali je do smrti bračne družice nastupila
opća nesposobnost za rad ili je takva nesposobnost nastala u roku od jedne
godine nakon smrti bračne družice, ili
3/ ako je nakon smrti bračne družice ostalo jedno ili više djece koja imaju
pravo na obiteljsku mirovinu po majci, a udovac obavlja roditeljske dužnosti
prema toj djeci. Udovac kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi
nastupi opća nesposobnost za rad zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok
postoji takva nesposobnost.
4/ Udovac koji do smrti bračnog druga nije navršio 50 godina života, ali je
imao navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada
navrši 50 godina života.
5/ Udovac koji je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog
prema gore nabrojenim uvjetima, navrši 50 godina života, zadržava pravo na
obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovcu to pravo prestane prije navršene
50. godine, ali nakon navršene 45. godine života, može to pravo ponovno
ostvariti kada navrši 50 godina života.
6/Udovac koja je do smrti supruge ili do prestanka prava na obiteljsku
mirovinu navrši 45 godina života, stječe pravo na obiteljsku mirovinu i
prije navršenih 50 godina života ako kod njega nastupi, odnosno ako se
utvrdi opća nesposobnost za rad.
7/ Nadalje, važno je još upozoriti da pravo na obiteljsku mirovinu, uz
uvjete gore navedene kao udovac ima i razvedeni bračni drug, ali samo ako mu
je sudskom odlukom dosuđeno pravo na uzdržavanje.
Važno je još podsjetiti da ako pravo na obiteljsku mirovinu imaju udovac i
bivši bračni drug osiguranika (razvedeni s dosuđenim pravom uzdržavanja),
obiteljska se mirovina određuje u visini koja pripada za jednog člana
obitelji a onda raspodjeljuje na dva jednaka dijela
Muškarci-roditelji nisu izjednačeni sa ženama-roditeljima i imaju različite
uvjete
Muškarci, nisu izjednačeni sa ženama kada ostvaruju obiteljsku mirovinu kao
uzdržavani roditelji. Za roditelje su uvjeti starosti oštriji i postoji
razlika između roditelja- muškarca i roditelja-žene, pa ćemo to opisati.
Roditelj kojega je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti
ima pravo na obiteljsku mirovinu:
1/ ako je do smrti osiguranika ili korisnika prava navršio, otac - 60 godina
života, a majka - 50 godina života, ili
2/ ako je otac mlađi od 60 godina života, a majka mlađa od 50 godina, ali je
do smrti osiguranika ili korisnika prava nastala opća nesposobnost za rad,
ima pravo sve vrijeme dok traje ta nesposobnost. Međutim, ako ovaj mlađi
roditelj kao korisnik prava na obiteljsku mirovinu tj tijekom trajanja
svojeg prava, navrši 60 godina života-muškarac, odnosno 50 godina
života-žena, trajno zadržava to svoje stečeno pravo.
.
Vrijedi za sve članove obitelji, pa i za muškarce
Svaki član obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu, ima to pravo od
dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu, ako
je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana
ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci
od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od
prvoga dana podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag. Članu obitelji
koji je u trenutku podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na obiteljsku
mirovinu zaposlen ili obavlja djelatnost na osnovi koje je osiguran,
obiteljska mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana nakon prestanka
zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti. Članu obitelji koji zahtjev za
obiteljsku mirovinu podnese nakon prestanka zaposlenja ili obavljanja
djelatnosti na temelju koje je bio osiguran, obiteljska mirovina koja bi mu
pripadala unatrag, ne isplaćuje se mirovina za ono razdoblje u kojem je bio
zaposlen ili obavljao djelatnost na temelju koje je bio osiguran. Kada netko
od članova obitelji podnese zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku
mirovinu poslije drugih članova obitelji koji su već ranije ostvarili pravo
na mirovinu, određuje se nova obiteljska mirovina i isplaćuje od prvoga dana
idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.
Kada se udovici ili udovcu, zbog zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti
ili korištenja starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine ne
isplaćuje obiteljska mirovina koja mu pripada, ostalim se članovima
obiteljska mirovina ponovno određuje kao da udovica, odnosno udovac nema
pravo na obiteljsku mirovinu i tako određena mirovina isplaćuje se dok traje
obustava isplate dijela mirovine koji pripada udovici, odnosno udovcu.
Ovo se primjenjuje i u slučaju kada obiteljska mirovina pripada i udovici
ili udovcu i razvedenom bračnom drugu, ako se samo jednom od njih obustavlja
isplata pripadajućeg dijela mirovine.
Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima samo udovica ili udovac i djeca
osiguranika, ili samo roditelji osiguranika ili samo druga djeca bez
roditelja, a neki od njih žive odvojeno, ukupna se svota obiteljske mirovine
dijeli na jednake dijelove, pa se svakom članu obitelji isplaćuje
pripadajući dio mirovine.
Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima udovica, odnosno udovac, djeca i
roditelji osiguranika, a neki od njih žive odvojeno, ukupna se svota
obiteljske mirovine prethodno podijeli na dio koji pripada udovici, odnosno
udovcu i djeci osiguranika i na dio koji pripada roditeljima osiguranika, a
onda se svaki od tih dijelova dijeli na jednake dijelove, pa se svakom članu
obitelji isplaćuje pripadajući dio mirovine.
Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima udovica, odnosno udovac, djeca ili
roditelji osiguranika i druga djeca bez roditelja, a neki od njih žive
odvojeno, ukupna se svota obiteljske mirovine prethodno podijeli na dio koji
pripada udovici, odnosno udovcu, djeci ili roditeljima osiguranika i na dio
koji pripada drugoj djeci bez roditelja, a onda se svaki od tih dijelova
dijeli na jednake dijelove, pa se svakom članu obitelji isplaćuje
pripadajući dio mirovine.
Stjepan Androić, dipl.pravnik
*na vrh stranice
Prava
bivših korisnika posebnih prava temeljem invalidnosti – koji nisu ostvarili
punu invalidsku mirovinu
Prava tih korisnika, koji do sada nisu imali invalidske mirovine, pretvorena
su u pravo na umanjenu invalidsku mirovinu zbog tzv. «profesionalne
nesposobnosti za rad».
To su korisnici prava na temelju preostale radne sposobnosti, izmijenjene
radne sposobnosti i neposredne opasnosti ostvarenih prije 01.01.1999. koji
su prema bivšim propisima o mirovinsko-invalidskom osiguranju ostvarivali
određena prava. Nakon 01.01.1999. mogu ostvarivati samo pravo na umanjenu
invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
U tim slučajevima rješenja o invalidskoj mirovini zbog profesionalne
nesposobnosti za rad donosi prema odredbama čl. 174. Zakona o mirovinskom
osiguranju. Rješenja se donose po službenoj dužnosti za sve korisnike prava
na temelju preostale radne sposobnosti, izmijenjene radne sposobnosti i
neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti na dan 31.prosinca 1998. To je
tzv. «prevođenje» bivših mirovinskih prava u pravo na invalidsku mirovinu
zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
Odredbom članka 174. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju («Narodne
novine», broj 2/98) propisano je da korisnicima prava na temelju preostale
radne sposobnosti, neposredne opasnosti od invalidnosti i izmijenjene radne
sposobnosti, koji su ta prava ostvarili prema propisima koji su važili do
31.prosinca 1998., prevode se ta prava od 01.siječnja 1999. po službenoj
dužnosti na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
Visina mirovine određuje se sukladno odredbi članka 174. stavka 3. točke 1.,
te članka 184. stavka 1. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, na
temelju utvrđenoga ukupnog mirovinskog staža i određenom prosjeku primanja.
Mirovinski faktor za izračun visine mirovine zbog profesionalne
nesposobnosti za rad je različit, ovisno o tome da li korisnik prava i dalje
radi ili je nezaposlen.
Ako radi ili obavlja neku samostalnu djelatnost njegov mirovinski faktor
iznosi 0,3333, što znači da uz plaću može dobivati oko jednu trećinu njegove
pune mirovine.
Ako nije zaposlen niti ne obavlja neku samostalnu djelatnost na osnovi koje
bi bio obvezno osiguran, njegov mirovinski faktor iznosi 0,6667, što znači
da njegova invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti iznosi oko
dvije trećine njegove invalidske mirovine. Nakon posljednjih izmjena i
dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju ovaj mirovinski faktor je povećan na
0,8, a to znači da su za toliko povećane mirovine za ovu skupinu korisnika.
Ako je netko zaboravljen tj. nije po službenoj dužnosti izvršeno prevođenje
u invalidsku mirovinu ili misli da zbog nekih drugih razloga ima na to
pravo, mora to ponovno zatražiti.
Stjepan Androić, dipl.pravnik
*na vrh stranice
Dopunsko zdravstveno osiguranje
Pri korištenju određene zdravstvene zaštite morati će oni koji ne pristupe
dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju neposredno sami sudjelovati u plaćanju
zakonom propisanog iznosa vrijednosti te zdravstvene zaštite, osim ako za
pojedine slučajeve nije drukčije određeno. Budući da su novi iznosi
«participacije» u odnosu na one ranije važeće osjetno veći ne treba
razmišljati o pristupanju dopunskom osiguranju, naročito ako smo stariji i
boležljivi. Zato se preporuća ukIjućivanje u dopunsko zdravstveno
osiguranje.
Što je dopunsko zdravstveno osiguranje?
Dopunsko zdravstveno osiguranje jedno je od dvije vrste dobrovljnog
osiguranja koje se uspostavlja ugovorom izmedu osigurane osobe i Zavoda,
odnosno društva za osiguranje koje ima taj status priznat prema odredbama
Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97 - pročišćeni tekst i
116/99). Uspostavljanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, zaključno do 31.
prosinca 2003. godine, provodit će, samo Zavod, dakle ne i drušva za
osiguranje. Hrvatski Zavod za zdravstveno osiguranje donio je provedbene
propise za provedbu zdravstvenog osiguranja a pored toga propisani su za.
provedbu i Opći uvjeti ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju za
plaćanje razlike do pune vrijednosti prava na zdravstvenu zaštitu iz
osnovnog zdravstvenog osiguranja, što znači osjetno veće svote
participacije.Tako se samim osiguranicima prepušta odluka o načinu
participiranja u troškovima zdravstvene zaštite (neposredno plaćanje pri
korištenju zdravstvene zaštite ili ugovaranje dopunskog zdravstvenog
osiguranja), ukoliko te obveze ne bi bili oslobodeni u pojedinim slučajevima
propisanim Zakonom.
Dopunsko zdravstveno osiguranje uspostavlja se ugovorom između osobe koja u
Zavodu irna priznat status osigurane osobe iz osnovnog zdravstvenog
osiguranja i Zavoda ili društva za osiguranje. To znači da na strani
osiguranika dopunskog osiguranja ne može biti niti jedna druga osoba koja
istovremeno nema i status osigurane osobe Zavoda, a na strani osiguravatelja
samo oni pravni subjekti koji prema Zakonu mogu provoditi to osiguranje, a
to je Zavod i društva za osiguranje, s tim da društva za osiguranje, to
pravo stječu s 1. siječnjem 2004. godine. To nadalje znači, da takvo
osiguranje ne može biti uspostavljeno između osobe i zdravstvene ustanove,
odnosno zdravstvenog radnika u privatnoj praksi, kao što je to i omogućavao
ranije važeći Zakon o zdravstvenom osiguranju.
Dopunskim zdravstvenim osiguranjem osigurava se pravo na razliku do pune
vrijednosti, odnosno cijene pojedinog prava. Ostvarivanje dopunskog
zdravstvenog osiguranja provodi se prema svim mjerilima i pravilima
ustanovljenim i dogovorenima za provedbu osnovnog zdravstvenog osiguranja.
Zakonom se propisuje što se zdravstveno osiguranim osobama i u kojem opsegu
osigurava, u zavisnosti čega se implicite odreduje i visina osobnog
sudjelovanja osigurane osobe, bilo neposredno ili posredno, u pokriću
razlike do pune vrijednosti ustanovljenog, odnosno utvrđenog prava na
zdravstvenu zaštitu, ako od tog sudjelovanja nije izuzeta samim Zakonom.
Zakonom je određen i donji limit osnovnog zdravstvenog standarda prava na
zdravstvenu zaštitutu, koji se pod jednakim uvjetima osigurava svim
osiguranim osobama Zavoda. Da li će opseg tog zdravstvenog standarda biti
veći i koliko veći od propisanog odlučivat će vlada Republike Hrvatske za
svaku kalendarsku godinu, na prijedlog ministra zdravstva. Za neke usluge
oslobađanje je u cijelosti, za pojedine usluge Zavod osigurava snošenje
troškova najmanje 85% vrijednosti ili najmanje 75% vrijednosti ili najmanje
70% vrijednosti ili najmanje 50% vrijednosti ili najmanje 25% vrijednosti, o
čemu ćemo radi cjelovitosti prikaza posebno pisati u sljedećim nastavcima.
Osiguranim osobama Zavoda - dobrovoljnim davateljima krvi s preko 100
davanja te osiguranim osobama Zavoda - donatorima organa u korist osigurane
osobe Zavoda za pojedine slučajeve, Zavod osigurava plaćanje zdravstvenih
usluga u iznosu 5% većem od predviđenih.
Kod donošenja odluke o pristupanju dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju
treba imati na umu da se to osiguranje uspostavlja samo na osnovi
dobrovoljnosti i posebnog ugovornoj odnosa, kojim se osigurava razlika
plaćanja do pune cijene koštanja određenog zdravstvenog prava.
Stjepan
Androić, dipl. pravnik
*na vrh stranice
Što je invalidnost?
Zakon o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', br. 102/98,127/00 i
59/01 – u nastavku teksta; ZOMO) u čl. 34. propisuje dvije vrste
invalidnosti. U stavku 1. propisuje da invalidnost postoji kada je kod
osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti
liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovicu, prema
tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i
sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se
ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji
odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se
odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.
Potpuna invalidnost prema definiciji stavka 2.u članku 34. ZOMO-a postoji i
kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu
otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća
nesposobnost za rad).
Na osnovi ovih dviju invalidnosti, profesionalne nesposobnosti za rad i opće
nesposobnosti za rad, stječu se pod propisanim uvjetima različite vrste
invalidskih prava, i to invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti
za rad, pravo na rehabilitaciju i pravo na invalidsku mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad.
Invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, je za 1/3 manja
od invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Pravo na invalidsku
mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad ne stječe se u slučaju kada
se utvrdi da se osiguranik, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu
dob, naobrazbu i sposobnost, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti
za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu (čl. 34. st. 4. ZOMO-a). U
tom slučaju osiguranik stječe pravo na profesionalnu rehabilitaciju.
Iz navedenog proizlazi da su prema propisima ZOMO-a invalidi rada oni
osiguranici koji na osnovi invalidnosti ostvare pravo na invalidsku mirovinu
ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju (čl. 35. ZOMO-a). Često se
pogrešno u medijima u invalide rada svrstavaju osobe kojima je utvrđeno
tjelesno oštećenje. Tjelesno oštećenje može prema svojoj težini uzrokovati
invalidnost ali ono samo po sebi kao tjelesno oštećenje nije uvijek i
invalidnost.
1/ Invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad
Invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad mogu ostvariti
svi osiguranici osim poljoprivrednika i članova njihovih kućanstava (čl. 52.
st.1. ZOMO-a). Stjecanje prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne
nesposobnosti za rad nije osnova za prestanak ugovora o radu zaposlenika.
Prema čl. 103. toč. 4. ZOR-a, ugovor o radu prestaje dostavom pravomoćnog
rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, a ne zbog profesionalne
nesposobnosti za rad. Kada se utvrdi da kod zaposlenika postoji
profesionalna nesposobnost za rad, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir
nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka, ponuditi zaposleniku sklapanje
ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je sposoban, što je više
moguće, ponuđeni poslovi moraju odgovarati poslovima koje je zaposlenik
prethodno radio. Ako se invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti
za rad isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja, odnosno obavljanja
samostalne djelatnosti tj. ako je invalidska mirovina zbog profesionalne
nesposobnosti za rad određena sa mirovinskim faktorom 0,3333, ili sa
mirovinskim faktorom 0,5 za osiguranike čija je invalidska mirovina zbog
profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovana ozljedom na radu ili
profesionalnom bolešću (čl. 80., toč. 4. i toč. 6. ZOMO-a), poslodavac mora,
prema čl. 101. st. 1. toč. 2. ZOMO-a, uspostaviti Prijavu o promjeni tijeka
osiguranja - tiskanicu M-3P, i u istoj upisati podatke o:
- datumu priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne
nesposobnosti za rad;
- radnom vremenu osiguranika nakon ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu
zbog profesionalne nesposobnosti za rad (tiskanica M-3P).
Tiskanica M-3P dostavlja se Odjelu poslova matične evidencije nadležne
područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (skraćeno: Zavod).
Ako poslodavac nije uspostavio tiskanicu M-3P za prijašnjeg korisnika prava
na rad sa skraćenim radnim vremenom, koji je preveden od 1. siječnja 1999.
na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (čl. 174. st.
3. toč. 3. ZOMO-a) promjenom mirovinskog faktora 0,3333 ili 0,5, potrebno je
da to što hitnije učini.
Podatke je potrebno izmijeniti zbog toga što:
- Zavod mora uspostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici osiguranja za
razdoblje za koje osiguranik ne radi; razmjerno prema nepunom radnom
vremenu.
- što Zavod mora uspostaviti R-S obrazac za korisnike invalidske mirovine
zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
- što poslodavac mora u R-S obrascu upisati podatke za korisnika invalidske
mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
Naime, čl. 25. st. 6. ZOMO-a propisano je da se korisnicima invalidske
mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad u staž osiguranja računa
razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom u trajanju koje
odgovara dvostrukom vremenu provedenom u zaposlenju, ali najduže u trajanju
do punog radnog vremena.
Osnovica za plaćanje doprinosa i za ostvarivanje prava iz mirovinskog
osiguranja od 1999. godine propisana je Zakonom o plaćanju doprinosa u 1999.
godini (''Narodne novine'', br. 164/98. – u nastavku teksta: Zakon). U čl.
1. st. 4. Zakona propisano je da za osiguranike – korisnike invalidske
mirovine iz čl. 25. st. 6. ZOMO-a, Republika Hrvatska plaća doprinos na
osnovicu osiguranja – prosječnu bruto plaću iz prethodne godine u Republici
Hrvatskoj prema podacima Državnog zavoda za statistiku, razmjerno stažu
ostvarenom u skladu s čl. 25. st. 6. ZOMO-a. Osnovica za plaćanje doprinosa
i za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja za ovu kategoriju
osiguranika utvrđena je na istovjetan način i u 2000. i u 2001. godini.
U godini 2002. osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa i za
ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja je proračunska osnovica koja je
propisana Zakonom o plaćanju doprinosa za mirovinsko osiguranje za 2002.
godinu (''Narodne novine'', br. 114/01.). Visina proračunske osnovica
propisana je Državnim proračunom Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br.
116/01) za 2002. godinu i iznosi 3.326,00 kn.
Prema pravilniku o vođenju matične evidencije o osiguranicima, obveznicima
plaćanja doprinosa i korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja (''Narodne
novine'', br. 2/99. – u nastavku teksta: Pravilnik) Zavod uspostavlja
Prijavu o stažu osiguranja, naknadi plaće i osnovici u vezi sa
profesionalnom rehabilitacijom, invalidskom mirovinom zbog profesionalne
nesposobnosti za rad – tiskanica M-6P, i u istu upisuje staž osiguranja i
svotu osnovice.
Poslodavac koji zapošljava korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne
nesposobnosti za rad, koji radi nepuno radno vrijeme, mora od 1. siječnja
2002. popuniti R-S obrazac (''Narodne novine'', br. 118/01.).
2/ Profesionalna rehabilitacija
U čl. 39. ZOMO-a propisano je da pravo na profesionalnu rehabilitaciju imaju
osiguranici zaposlenici, obrtnici, trgovci pojedinci, osobe koje samostalno
obavljaju profesionalnu djelatnost, športaši i vrhunski športaši i članovi
uprave trgovačkih društava. Za osiguranike – zaposlenike troškove
profesionalne rehabilitacije isplaćuje poslodavac na teret Zavoda (čl. 40.
st. 2. ZOMO). Ostaje upitan radno – pravni status ovih osiguranika, jer ZOR
ne propisuje da osobi koja je stekla pravo na profesionalnu rehabilitaciju
prestaje radni odnos, a to znači da ih poslodavac ne može odjaviti s
mirovinskog osiguranja. U slučajevima kada je osiguraniku zaposleniku
priznato pravo na profesionalnu rehabilitaciju, poslodavac treba uspostaviti
tiskanicu M-3P, i u istu upisati promjenu osnove osiguranja i datum promjene
osnove osiguranja, tj. datum priznanja prava na profesionalnu
rehabilitaciju, jer od toga dana prestaje obveza poslodavca da isplaćuje
plaću i plaća doprinos za mirovinsko osiguranje. Doprinos za obvezno
mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje plaća
Zavod na naknadu plaće koja im pripada prema propisima o mirovinskom
osiguranju (čl. 6. st. 5. Zakona o plaćanju doprinosa za mirovinsko
osiguranje za 2002. godinu.) Zavod od 1. siječnja 2002. godine plaća i
doprinos za zdravstveno osiguranje i uspostavlja R-S obrazac.
3/ Invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad
Paziti na razliku od prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne
nesposobnosti i prava na profesionalnu rehabilitaciju. Pravo na invalidsku
mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prema odredbama čl. 52 ZOMO-a mogu
ostvariti sve osobe koje su osigurane kao osiguranici po ZOMO-u. Kada
osiguranik ostvari pravo na invalidsku mirovinu na temelju opće
nesposobnosti za rad iz čl. 34. st. 2. ZOMO-a, a koji nije primio naknadu
plaće za vrijeme bolovanja prema propisima iz zdravstvenog osiguranja,
mirovina se isplaćuje od prvog idućeg dana do kojega je nakon utvrđene
invalidnosti ostvario plaću (čl. 54. st. 4. ZOMO). Poslodavac je u ovom
slučaju dužan uspostaviti Odjavu osiguranja - tiskanica M-2P i u istu
upisati pristanak svojstva osiguranika, a to je zadnji dan do kojeg je
osiguranik primio plaću, odnosno, do dana prestanka radnog odnosa. Međutim,
ako je osiguranik na dan nastanka invalidnosti primao naknadu plaće za
vrijeme bolovanja, invalidska mirovina se isplaćuje od prvoga dana od dana
kada je rješenje o priznanju prava na mirovinu postalo pravomoćno u upravnom
postupku (čl. 54. st. 3. ZOMO). Pravomoćno rješenje je ono rješenje protiv
kojega se ne može izjaviti žalba ni pokrenuti upravni spor, a kojim je
stranka stekla određena prava. Prema tome, poslodavac će istekom roka za
žalbu od 15 dana, uspostaviti Odjavu osiguranja – tiskanicu M-2P. Potrebno
je upozoriti da mnogi poslodavci nakon što im Zavod dostavi rješenje o
priznanju prava na invalidsku mirovinu, ne odjave zaposlenika s mirovinskog
osiguranja u propisanom roku ili ga uopće ne odjave.
Valja napomenuti da će poslodavci koji ne podnesu Zavodu propisanu prijavu u
propisanom roku, imati za posljedicu ne prihvaćanje R-S obrasca od strane
REGOS-a, a time i nemogućnost pravovremene isplate plaće.
Stjepan
Androić, dipl. pravnik
*na vrh stranice
Povećanje mirovinskog staža i smanjivanje starosne granice ne obračunava
se svim invalidima samom činjenicom što je netko invalid ili mu je utvrđeno
tjelesno oštećenje prema ranijim propisima i na osnovi toga priznavano pravo
na povećani staž. To pravo priznaje se samo onima koji podnesu zahtjev i
kojima je povodom takvog zahtjeva donošeno posebno rješenje o pravu na
računanje povećanog staža.
Dakle, nema ostvarivanja prava na povećani staž a niti smanjivanja starosne
granice bez naknadnog donošenja posebnog rješenja, kojim je utvrđeno
svojstvo osiguranima- invalidne osobe.
Prava invalida na povećani staž i smanjivanje starosne granice za
ostvarivanje prava na starosnu mirovinu
Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine br. 71/99),
koji je donesen nakon Zakona o mirovinskom osiguranju, stupio je na snagu
16. Srpnja 1999. Prema odredbi čl.1. toga zakona, samo invalidnim osobama
koje su zaposlene tj. osigurane kao - slijepe osobe, osobe oboljele od
distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od
paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog
artritisa, kao gluhe osobe ili kao osobe kod kojih postoje funkcionalni
poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez upotrebe invalidskih
kolica, može se (dakle ne mora se) priznavati staž osiguranja s povećanim
trajanjem i pravo na snižavanje starosne granice za ispunjavanje uvjeta samo
za starosnu mirovinu, ali samo na način i uz uvjete, koji su propisani tim
zakonom. Smanjivanje starosne granice ne primjenjuje se na prijevremenu
starosnu mirovinu a niti za uvjete za invalidske mirovine.
Koji je to način i koji su to uvjeti, objasnit ćemo u daljem tekstu uz
navođenje odredaba toga zakona, radi lakšeg snalaženja.
U članku 7 st. 1. navedenog zakona, propisano je da se staž osiguranja s
povećanim trajanjem računa osiguranicima-invalidnim osobama, a u stavku 2.
toga članka propisano je da to svojstvo osiguranika-invalidne osobe utvrđuje
posebnim rješenjem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Zato se
upozorava da se takvo rješenje donosi samo u slučaju ako invalidna osoba
podnese poseban zahtjev za utvrđivanje toga svojstva. Nakon toga i to samo
povodom toga zahtjeva može biti utvrđeno s posebnim nalazom i mišljenjem
ovlaštenih medicinskih vještaka, koji vještače i za ostala prava iz
mirovinskog i invalidskog osiguranja, da postoji svojstvo
osiguranika-invalidne osobe.
Novost je novog zakona o stažu s povećanim trajanjem što je odredbom čl.7
proširio mogućnost ostvarivanja prava na računanje staža s povećanim
trajanjem na gluhe osobe i na osobe oboljele od reumatoidnog artritisa, dok
ranije važeći propisi to nisu predviđali. Naravno, i u ovom slučaju sve mora
biti utvrđeno novim rješenjem o utvrđivanju svojstva osiguranika- invalida,
kako je propisano u stavku 2. čl. 7. citiranog Zakona.
Dakle, invalidima-osiguranicima, bez takvog, posebnim rješenjem utvrđenog
svojstva osiguranika invalidne osobe, ne priznaje se pravo na povećani
mirovinski staž a također niti pravo na smanjivanje granice. To vrijedi za
sve invalide, pa i za one kojima se staž osiguranja priznavao na temelju
invalidnosti utvrđene prije stupanja na snagu toga zakona, dakle priznat im
je i računat po propisima koji su se primjenjivali prije 1999.g. a prestali
su vrijediti s 31.12.1998.g.
Radi izbjegavanja bilo kakve zabune, podsjećamo da se prije stupanja na
snagu gore citiranog novog Zakona o stazu osiguranja s povećanim trajanjem,
staž osiguranja I smanjivanje starosne granice priznavao svim invalidima s
utvrđenim stupnjem tjelesnog oštećenja od najmanje 70%, ako su bili u radnom
odnosu ili nekom drugom osiguranju na temelju kojeg im se prizvalo pravo na
uvećani staž. Međutim to im je pravo prestalo s 31.12.1998.g. tj., s danom
prestanka važenja bivšeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju,
odnosno stupanjem na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne
novine, br.102,98 s naknadnim izmjenama i dopunama u br. 127/00 I 59/01).
Prema tome, ako ti isti invalidi kojima je utvrđena invalidnost ili tjelesno
oštećenje prema odredbama bivšeg zakona, žele da im se ta prava priznaju i
dalje, moraju podnijeti poseban zahtjev i zatražiti da im se novim posebnim
rješenjem ponovno utvrdi svojstvo osiguranika-invaliidne osobe, jer samo im
to daje pravo na povećani staž osiguranja i pravo na smanjivanje starosne
granice kao uvjeta za stjecanje prava na starosnu mirovinu..
Dakle, bez novog rješenja, ne priznaje se ranije utvrđeni status invalida s
određenim stupnjem tjelesnog oštećenja koji je priznat propisima koji su se
primjenjivali do 31.12.1998..g, a na temelju kojeg se priznavalo pravo na
uvećani staž i smanjivala starosna granica.
Kod samog utvrđivanja svojstva osiguranika-invalidne osobe, važno je
upozoriti da utvrđivanje toga svojstva nema utjecaja na utvrđivanje
sposobnosti za rad. Bitno je da se utvrdi da su bolest ili tjelesno
oštećenje takvog stupnja i intenziteta da samim nastankom ili postojanjem
otežavaju život i rad. Tek kada te okolnosti utvrdi vještak i kada se donese
o tome posebno rješenje, navedeno se svojstvo može utvrditi najranije od 16.
Srpnja 1999., tj. od dana stupanja na snagu Zakona o računanju staža s
povećanim trajanjem.
Na temelju takvog rješenja priznaje se pravo na uvećani staž na način da se
svakih 12 mjeseci provedenih na radu priznaje kao da je provedeno na radu 15
mjeseci. Nadalje, na temelju toga smanjuje se i starosna granica za
stjecanje prava na starosnu mirovinu, na način da se za svakih 5 godina
provedenih na radu snižava dobna granica za jednu godinu od propisanih
uvjeta za stjecanje prava na starosnu mirovinu, koji su propisani odredbama
cl. 30 odnosno prilaznim odredbama prema cl. 178. I 179. Zakona o
mirovinskom osiguranju, kojima se do 2007. g. propisuju za svaku kalendarsku
godinu drugačiji uvjeti starosti.
Primjer:
Ako je u ovoj godini propisan uvjet za starosnu granicu navršenih 61.g. i 6
mj. života (za muškarce), invalidna osoba kojoj je posebnim rješenjem
donesenim u skladu s odredbama posebnog Zakona o računanju staza s povećanim
trajanjem priznato svojstvo osiguranika-invalidne osobe, koji je proveo u
tom svojstvu 5 godina, ispunjava uvjet starosti za starosnu mirovinu u
2001.g. već s navršenih 60.g. i 6 mj. života.
Isto vrijedi i za ispunjavanje uvjeta starosti za žene za koje je u ovoj
godini propisano da moraju imati najmanje 51.g. i 6 mj.. života, pa ako su u
statusu osiguranice-invalidne osobe u zaposlenju provele 5 godina, smanjena
im je starosna granica za 1 godinu, pa pravo na starosnu mirovinu mogu u
ovoj 2001.g. ostvariti već s navršenih 50.g. i 6 mj. života. Naravno, u oba
slučaja moraju imati najmanje 18 g. I 6 mj. mirovinskog staza.
Još jedno dodatno korisno upozorenje, jest obveza osiguranika-invalidne
osobe da rješenje, kojim mu je utvrđeno svojstvo invalidne osobe odmah
dostavi svojem poslodavcu, a poslodavac će o tome obavijestiti HZMO, koji će
naplatiti dodatni doprinos za staž osiguranja s povećanim trajanjem od
državnog proračuna (dakle ne od poslodavca).
Zaključna poruka
Budući da se svojstvo osiguranika-invalidne osobe nakon 16. Srpnja 1999.g.
utvrđuje i priznaje samo na temelju podnesenog zahtjeva, preporuča se da svi
osiguranici koji smatraju da su invalidne osobe iz članka 7. Stavak 1.
Zakona o stažu s uvećanim trajanjem, tj. ako misle da ispunjavaju uvjete za
priznavanje toga svojstva, jer im se staž osiguranja s povećanim trajanjem i
pravo na smanjivanje starosne granice nakon 16. Srpnja 1999.g. računa tek od
toga dana i pod uvjetom da im je utvrđeno navedeno svojstvo
osiguranika-invalidne osobe po tom zakonu.
Stjepan
Androić, dipl. pravnik
*na vrh stranice
Zapošljavanje
invalida i profesionalna rehabilitacija
U „Narodnim novinama“ br. 143/02 objavljen je Zakon o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom a na temelju tog
zakona Vlada Republike Hrvatske donijela je i posebnu Uredbu o osnivanju
fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s
invaliditetom („Narodne novine“, br. 116/03). Radi korištenja prava
prema tim propisima upozoriti ćemo na bitne pojmove i prava koja se mogu
ostvariti na temelju tih propisa.
Tko se zakonom smatra invalidnom osobom?
To je svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno
oštećenje, koje za posljedice ima trajnu ili najmanje 12 mjeseci
umanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu.
Naglasak na „smanjenim mogućnostima zadovoljavanja osobnih potreba u
svakodnevnom životu“. Nadalje, Zakon propisuje da je „osoba s
invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti“ i osoba čiji invaliditet u
odnosu na sposobnosti osobe bez invaliditeta ali jednake ili slične
životne dobi, jednake ili slične naobrazbe, u jednakim ili sličnim
uvjetima rada, na jednikim ili sličnim poslovima, ima za posljedicu
trajnu ili najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost radno se osposobiti,
zaposliti i raditi na tržištu rada pod općim uvjetima. Osim toga, Zakon
iznimno propisuje da se „osobom s invaliditetom smanjenih radnih
sposobnosti“ može smatrati i osoba s invaliditetom, čiji je radni učinak
u granicama očekivanog, ali se na temelju smanjenih stvarnih i
procijenjenih općih sposobnosti takve osobe, ocijeni da je to u interesu
očuvanja njezinih tjelesnih, osjetilnih i mentalnih sposobnosti.
Koje su to osobe „s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti“?
Zakon propisuje da su to:
1.korisnici novčanih naknada do zaposlenja, koji su ta prava ostvarili
na temelju propisa o socijalnoj skrbi;
2. osobe s profesionalnom nesposobnošću za rad utvrđenoj prema propisima
o mirovinskom osiguranju;
3. osobe koje su ostvarile pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema
propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata;
4. osobe koje su ostvarile pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema
propisima o pravima hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji;
5.učenici s teškoćama u razvoju i učenici s većim teškoćama u razvoju
utvrđenim prema propisima o
srednjem školstvu;
6.osobe s invaliditetom a starije od 21 godine, koje pravo na
profesionalnu rehabilitaciju ili rad ne mogu ostvariti prema prethodno
nabrojenim uvjetima za toč. 1 do 4.
Tko utvrđuje invaliditet i smanjenu radnu sposobnost?
Za svaku skupinu navedenu pod točkama 1. do 5. mjerodavno je nadležno
tijelo koje odlučuje o pojedinim pravima. Dakle zahtjev za utvrđivanje
takvog invaliditeta, odnosno smanjene radne sposobnosti mora se
podnijeti tim tijelima. Za utvrđivanje invaliditeta i smanjene radne
sposobnosti za starije od 21 godine (osobe iz toč. 6) zakon propisuje da
se to utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog liječnika
nadležnoga za socijalnu skrb.
Postupak utvrđivanja invaliditeta i smanjene radne sposobnosti pokreće
se na zahtjev invalidne osobe ili zahtjev njezinog zakonskog zastupnika
ili skrbnika. Međutim, poticaj za podnošenje zahtjeva za pokretanje tog
postupka, mogu dati i izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite,
roditelj, socijalni radnik i defektolog.
Zakon posebno naglašava da se upisom u Hrvatski registar osoba s
invaliditetom automatski stječu prava.
Koja su moguća prava?
Prava koja se mogu ostvarivati nakon provedenog postupka i utvrđivanja
invaliditeta, odnosno smanjenja radne sposobnosti su sljedeća:
-profesionalna rehabilitacija
-pravo na zapošljavanje pod određenim općim uvjetima na tzv. otvorenom
tržištu rada
-zapošljavanje pod posebnim uvjetima u zaštitnim radionicama, a tu spada
i samozapošljavanje otvaranjem vlastitog obrta, vlastitog trgovačkog
društva, obavljanje samostalne djelatnosti ili zapošljavanje u
obiteljskom gospodarstvu.
Ako se radi o zapošljavanju na „općem tržištu rada“, to se odnosi na
obvezu tijela državnih uprava, tijela sudbenih vlasti, jedinice lokalne
samouprave, tijela ostalih javnih službi i raznih fondova i drugih
pravnih osoba koje su u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike
Hrvatske, da moraju imati zaposleno do 31. 12. 2004. najmanje jednu
osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih, do 31. 12. 2008. najmanje
jednu invalidnu osobu na 32 zaposlena, da bi 2020. godine trebali
zapošljavati najmanje jednu invalidnu osobu na 16 zaposlenih.
Ove obveze su lagani pomak u pravcu zaštite prava na rad invalida, jer
moglo se propisati i kraće rokove za obvezu njihovog zapošljavanja.
Treba se nadati da će jači poticaji za zapošljavanje invalida i njihovu
profesionalnu rehabilitaciju poteći od novoosnovanog Fonda za čiji rad
sredstva osigurava Vlada.
Radi uključivanja u mogućnost otvarivanja prava invalida prema tom novom
Zakonu, savjetuje se invalidima koji misle da ispunjavaju uvjete koje su
ukratko opisani, neka pokrenu postupke za utvrđivanje njihove
invalidnosti, odnosno smanjenje radnih sposobnosti.
Preporuča se također, da se za detalje pročitaju zakonski propisi koje
smo naveli i eventaulano konzultira mjerodavna tijela koja su nadležna
za utvrđivanje njihovog statusa.
Stjepan
Androić, dipl. pravnik
*na vrh stranice
Podnošenje zahtjeva za invalidsku mirovinu
Postupak se pokreće
podnošenjem
zahtjeva nadležnoj područnoj službi HZMO-a. Tiskanica zahtjeva može
se kupiti u «Narodnim novinama» a može se i sam napisati. Bitno je da se
navedu ssvi bitni osobni podaci (ime i prezime, dan mjesec i godina
rođenja, matični broj građana i eventualno osobni broj
osiguranja).Nadležnost za primanje zahtjeva za invalidsku mirovinu i
rješavanje toga zahtjeva određuje se prema slijedećim mjerilima, i to
kako slijedi:
1/Nadležna je područna služba HZMO-a na području na kojem je osoba koja
podnosi zahtjev osigurana;
2/Međutim, ako je podnositelj zahtjeva izvan radnog odnosa dulje od 12
mjeseci ili je izvan osiguranja kao obrtnik, samostalna djelatnost ili
poljoprivrednik, a od posljednjeg zaposlenja, odnosno osiguranja je
proteklo više od 12 mjeseci, nadležna je područna služba na području
koje je prebivalište osobe koja podnosi zahtjev;
3/ Ako je prebivalište podnositelja zahtjeva u inozemstvu, nadležna je
područna služba na čijem je području bilo posljednje osiguranje.
Pri podnošenju zahtjeva
za invalidsku mirovinu, potrebno je priložiti slijedeće dokumente i
tiskanice:
-
tiskanicu 1-IN (Izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika);
-
tiskanicu 2-IN (Opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje
obavlja) – popunjava ga poslodavac ako je osiguranik u radnom odnosu;
- radnu knjižicu ( ili fotokopiju);
- te ostalu medicinsku dokumentaciju.
Ako je osiguranik bio
zaposlen u inozemstvu, potrebno je to navesti u zahtjevu a također
navesti i ime države, te uz već navedeno priložiti:
- dokaze o radu u inozemstvu (osiguraničke karte, broj osiguranja pod
kojim je vođen u inozemstvu i slično);
- dokaz o hrvatskom državljanstvu ili državljanstvu države u kojoj je
bio osiguran;
- izvod iz matične knjige rođenih i vjenčanih.
Ako se zahtjev za
obiteljsku mirovinu a zbog invalidnosti podnosi nakon smrti osiguranika,
nadležna je područna služba HZMO-a na području koje je osoba od koje se
izvodi pravo na mirovinu bila posljednji put osigurana, a ako je od
posljednjeg osiguranja proteklo više od 12 mjeseci, nadležna je područna
služba na području koje je prebivalište osobe koja podnosi zahtjev. Ako
je prebivalište osobe od koje se izvodi pravo na mirovinu bilo u
inozemstvu, nadležna je područna služba na čijem je području bilo
posljednje osiguranje.
Popunjenom zahtjevu za obiteljsku mirovinu (tiskanica se može nabaviti u
'Narodnim novinama'), potrebno je priložiti:
- medicinsku dokumentaciju na temelju koje se može pokrenuti postupak
utvrđivanja invalidnosti, odnosno vještačenja
- radnju knjižicu osobe od koje se izvodi pravo na mirovinu
- smrtni list
- vjenčani list
- rodne listove za sve članove obitelji koji traže da im se prizna pravo
na mirovinu
- školske potvrde za djecu na redovitom školovanju
- izjavu jesu li članovi obitelji zaposleni, odnosno koriste li neku
drugu mirovinu.
Zahtjev za naknadu
zbog tjelesnog oštećenja
Postupak se pokreće
podnošenjem zahtjeva nadležnoj područnoj službi HZMO-a. Što se tiće
nadležnosti za primanje zahtjeva i njegovo rješavanje vrijedi sve što je
rečeno i za invalidsku mirovinu.
Popunjenom zahtjevu (tiskanica se može nabaviti u 'Narodnim novinama')
potrebno je priložiti prijavu o ozljedi na radu , odnosno medicinsku
dokumentaciju iz koje se može zaključiti da se radi o posljedicama
profesionalne bolesti.
Podsjećamo da se više ne
može ostvariovati pravo na novčanu naknadu za tjelesna oštećenja koja
nastanu zbog povreda izvan rada ili zbog bolesti.
Stjepan
Androić, dipl. pravnik
*na vrh stranice
|