SAVEZ DRUŠTAVA DISTROFIČARA HRVATSKE JAVLJA SVIM ČLANOVIMA, PRIJATELJIMA I SURADNICIMA DA JE NAKON TEŠKE BOLESTI IZGUBIO SVOG DUGOGODIŠNJEG PREDSJEDNIKA, PRIJATELJA I NAJVEĆEG HUMANISTU GOSPODINA

                                                         ŽELJKA KLEPAČA, prof. 
                                                     (23. 10. 1950. – 26. 4. 2005.)

Dragi moj Željko kako se pozdraviti s tobom.

Kao što si se našoj brojnoj obitelji pridružio tako i sve što si radio, radio si dragovoljno, s ljubavlju, srcem i dušom.
Pretočio si svoje riječi u djela, zaboravljajući sebe. Davao si se do kraja upravo onima kojima bijaše najpotrebnija pomoć. Bio si nam duhovni i materijalni pomagač, pratitelj tolikih. Nebrojenih. Ostavio si svoj trag, neizbrisiv, poglavito si ljubio one koje nitko nije ljubio, koji su ostavljeni i zapušteni, koje je mišićna distrofija i ljudska nepravda strahovito ranila. Tješio, pomagao, prihvaćao, nasmijavao. Nisi mario za sebe. I zato si prerano otišao jer si se potpuno dao.

Pobrojati sva dobra, velika i plemenita djela kojima si zadužio naš Savez i nas, distrofičare, u ovom momentu nije moguće, a nismo ni svjesni njihovih dosega. Misao na smrt morala bi svakome od nas podariti i drugu dimenziju: Naime, živi se kratko, i potrebno je iza sebe ostaviti jasne znakove, signale, putokaze, smjerokaze ljubavi. Tragove kojih se drugi rado sjećaju, tragove i putove kojima drugi mogu poći. Kako se za velike humaniste i moraliste kaže, izabrao je najbolji dio, teški i neizvjesni put. Nije ostavio završeno i zatvoreno svoje djelo u knjigama, nego u otvorenim ljudima.

«Ne treba tugovati za pokojnicima, nego biti zahvalni što smo živjeli s njima i što smo još uvijek s njima povezani. Mi vjerujemo da su oni u Bogu, a tko god je u Bogu, on je povezan s cijelom Božjom obitelji». S tom mišlju izražavam sućut tvojoj Ester, tvojoj Bojici, sestri, cijeloj rodbini. I zahvaljujem što smo te imali. Svjesni smo što smo tvojim odlaskom izgubili, ali i nemjerljivosti onoga što smo od tebe dobili. Carmina Burana nam nikad više neće biti ista.

I na kraju, dragi naš Željko,vidio si i mislio si dalje od drugih, upravo kao mitski Prometej, onaj koji-unaprijed-misli i novo smišlja. Međutim, jedno ostaje jasno i zorno, naime, ona Kristova: Po djelima ćete ih njihovim prepoznati. Tvoje je djelo vidljivo, trajno jer je utkano i sazdano u ljubavi, u traženju rješenja za sve osobe s invaliditetom. Otišao si ispred nas, ali ostaješ trajno povezan s nama, u našim srcima.

Pjesnik A.B. Šimić kaže:

«Ti i ne slutiš moj povratak i moju blizinu
u noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
S onu stranu mrke mirne vode

Znaj:

Ja koračam uspravan i svečan
Kao pored tebe.»

Hvala Ti – Tvoji distrofičari
                                                            SAVEZ DRUŠTAVA DISTROFIČARA HRVATSKE