Ime mi je Antonio, rođen sam u rujnu 1991. godine i bolujem od spinalne mišićne atrofije tip 2 (SMA II). Živim u mjestu Hlevnica (malo selo u Krapinsko-zagorskoj županiji) s roditeljima i bratom.

SMA mi je dijagnosticirana s 2 godine tako da od kad znam za sebe, znam i za SMA. Kako sam odrastao sa SMA nisam imao uopće osjećaj da imam SMA, zbog obitelji i prijatelja koji su se odnosili prema meni potpuno „normalno“. Nisam bio sputavan na način da nešto nebi radio ili nekud ne bi išao zbog bolesti.

Sad kad se prisjećam nekih stvari, danas ih vjerojatno ne bih učinio jer mi sad „zvuče“ totalno van pameti..., ali mi je drago da je tako bilo. Sa 18 godina sam dobio respirator i dosta sam oslabio, pa su neke „obične“ stvari odjednom postale nemoguće (sjedenje, samostalno hranjenje, korištenje mobitela i sl.). Od normalnog života sve se svelo na micanje jednim prstom (s kojim i pišem ovaj tekst). U tom trenutku su postojale dvije opcije u mojoj glavi: „predati se“ ili krenuti „iz početka“ na drugačiji način i ja sam odabrao krenuti iz početka.

E, tu sad dolazimo do onog čime se danas „bavim“.

Uzgajam akvarijske ribice za izložbe i držim tarantule. Da, dobro ste pročitali, tarantule. Pošto volim akvaristiku i imam akvarij, imao sam ribu betta borca koja mora biti sama u akvariju jer u suprotnom ubije druge ribe i to me kod te ribe fasciniralo, taj njezin karakter.

Nakon malo istraživanja, otkrio sam da nekoliko ljudi u Hrvatskoj uzgaja te ribe i šalju ih na izložbe po Europi. Nakon višemjesečnog istraživanja odlučio sam pokušati uzgojiti ribu za izložbu i uspio sam (naravno, sve to ne bi bilo moguće bez mame i osobnog asistenta/ice). Prva izložba na koju sam slao ribe bila je u Njemačkoj koja je i najveća takva izložba u Europi. Očekivanja nisam imao, takoreći,nikakva...samo da ribe ne budu diskvalificirane. Od cca 120 riba, šest je bilo mojih i osvojio sam 1., 2. i 3. mjesto plus „Best of Show“ nagradu. Kad sam čuo, zvučalo je nestvarno, ali nije,bilo je tako...i u tom trenutku sam znao da se želim tome posvetiti i biti još bolji.

U tome sam i uspio, godinu dana nakon prve izložbe bio sam 12. uzgajivač u cijeloj Europi. Nakon tih uspjeha bilo mi je jasno da to je „to“, tome se želim posvetiti i biti još bolji. Puno opširnije o svemu ovome pogledajte na videu.

Uz ribe, imam i tarantule koje mnogi smatraju „creepy“ životinjama i imaju strah od njih, ali meni su posebne iz nekog neobjašnjivog razloga i u planu mi je imati sve vrste koje postoje. To mi je dugoročan, ali dostižan plan.

Sad se sigurno pitate, zašto vam ovo pričam...pa... koliko kod bilo teško u nekom trenu vašeg života, uvijek postoji nešto što će nas maknuti od tih teških trenutaka. Kad pronađete „to“ i vidite da vas to ispunjava, posvetite se tome „punom snagom“ i vidjet ćete da se neke stvari potpuno promijene. Uvijek treba ostati pozitivan, koliko god to nekad izgledalo nemoguće, jer bez pozitive ne vidimo ni ono vrijedno što već imamo, a kamoli ono što možemo imati i to ne vidimo zbog „lošeg“ stanja uma/duha.

 Vaš „duh“ vam nitko ne može oduzeti i zato, budite mi pozitivni.

Lijep pozdrav,

Antonio