

Predstavnici SDDH sudjelovali su na SOIH Forumu virtualnog učenja o KPOSI koji se održao 15. prosinca 2025. godine. Tema online edukacije bila je usmjerena na razumijevanje koncepta neovisnog življenja u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (KPOSI) i proširenim okvirom Europske mreže neovisnog življenja (ENIL).
Europska mreža neovisnog življenja (ENIL) razvila je i proširila koncept neovisnog življenja, povećavši broj temeljnih sastavnica s 12 na 18, kako bi se u potpunosti obuhvatila složenost života osoba s invaliditetom i kako bi se osiguralo puno poštivanje ljudskih prava zajamčenih KPOSI.
Tako neovisno življenje podrazumijeva da osobe s invaliditetom imaju stvarnu mogućnost izbora, kontrolu nad vlastitim životom i pristup svim potrebnim potporama, neovisno o vrsti i stupnju invaliditeta, pri čemu cilj nije samostalnost bez pomoći, već sloboda od nepotrebne ovisnosti.
Pristupačnost je temelj neovisnog življenja jer omogućuje slobodno kretanje, korištenje prostora, usluga, informacija i tehnologija. Nepristupačno okruženje dovodi do isključenosti i segregacije, dok primjena univerzalnog dizajna omogućuje ravnopravno sudjelovanje svih članova zajednice.
Prijevoz je ključan preduvjet mobilnosti i uključenosti u zajednicu jer omogućuje pristup obrazovanju, radu, zdravstvu, kulturnim i društvenim sadržajima. Javni i alternativni oblici prijevoza moraju biti dostupni, sigurni i prilagođeni osobama s invaliditetom, uključujući ruralna područja.
Tehnička pomagala i asistivne tehnologije omogućuju osobama s invaliditetom veću samostalnost u svakodnevnom životu, kretanju i komunikaciji, čime izravno doprinose kvaliteti življenja i neovisnosti.
Stanovanje predstavlja osnovu života u zajednici i mora omogućiti osobama s invaliditetom izbor gdje, kako i s kim će živjeti. Pristup različitim oblicima stanovanja, uključujući potpomognuto stanovanje, ključan je za deinstitucionalizaciju i socijalnu uključenost.
Osobna asistencija omogućuje obavljanje svakodnevnih aktivnosti uz zadržavanje potpune kontrole korisnika nad time što se radi, kada i na koji način. Ona smanjuje ovisnost o obitelji i institucijama te jača samoodređenje.
Obrazovanje mora biti inkluzivno, pristupačno i dostupno tijekom cijelog života, kako bi osobe s invaliditetom mogle razvijati svoje sposobnosti, talente i kompetencije te ravnopravno sudjelovati u društvu.
Informacije i komunikacija moraju biti dostupne u različitim oblicima, uključujući znakovni jezik, titlove, audio zapise i jednostavni jezik, kako bi se osiguralo pravo na informiranost i sudjelovanje u donošenju odluka.
Prihodi i socijalna sigurnost osiguravaju materijalnu stabilnost, smanjuju rizik od siromaštva i omogućuju pristup potrebnim uslugama, potporama i pomagalima, čime se jača neovisnost osoba s invaliditetom.
Zapošljavanje omogućuje ekonomsku neovisnost, društveno priznanje i aktivno sudjelovanje u zajednici, uz obvezu stvaranja otvorenog i inkluzivnog tržišta rada.
Zdravlje obuhvaća ravnopravan pristup zdravstvenim uslugama, rehabilitaciji i habilitaciji, bez diskriminacije i uz uvažavanje individualnih potreba.
Podrška vršnjaka temelji se na razmjeni iskustava među osobama s invaliditetom te jača samopouzdanje, znanje i sposobnost donošenja odluka o vlastitom životu.
Zastupanje je ključno za zaštitu prava osoba s invaliditetom, borbu protiv diskriminacije i aktivno sudjelovanje u oblikovanju javnih politika.
Pravna sposobnost podrazumijeva priznanje prava osoba s invaliditetom da donose vlastite odluke uz potrebnu podršku, umjesto zamjenskog odlučivanja.
Izbor i kontrola predstavljaju srž neovisnog življenja jer osiguravaju da osoba sama odlučuje o svim aspektima svog života, uključujući usluge koje koristi.
Sudjelovanje u zajednici omogućuje puno i učinkovito uključivanje u društveni, politički i javni život, bez prepreka i diskriminacije.
Kultura, slobodno vrijeme i sport moraju biti dostupni osobama s invaliditetom kako bi mogle ravnopravno sudjelovati u svim aspektima društvenog i kulturnog života.
Obiteljski život i odnosi priznaju pravo osoba s invaliditetom na partnerske odnose, roditeljstvo i obiteljski život, uz odgovarajuću podršku.
Deinstitucionalizacija predstavlja ključni preduvjet ostvarivanja neovisnog življenja jer podrazumijeva zatvaranje institucija i razvoj usluga u zajednici koje omogućuju život u skladu s osobnim izborima.
Proširenje ENIL-ova okvira na 18 sastavnica jasno pokazuje da je neovisno življenje sveobuhvatan koncept koji obuhvaća sva područja života. I zahtijeva suradnju svih dionika, od države, lokalne zajednice, organizacija civilnog društva do korisnika, sve s ciljem stvaranja društva u kojem osobe s invaliditetom imaju jednake mogućnosti, stvarni izbor i punu kontrolu nad vlastitim životom.