Dolaskom jeseni nam kreću hladni dani uz tople dekice, čajeve i miris kestenja na ulicama. Koliko god oni imali svojih čari ipak, dolaskom hladnoće moramo se nositi s vječnim problemom hladnih nogu!! Šalim se, naravno ali, što je tu je - što više godina imam to mi je zima teže podnošljiva i muku mučim s preprekama koje “ledeno doba” postavlja pred mene kao osobu s invaliditetom. Počevši od nedostatka sunčeve svjetlosti i sivila koje teško pada i nemalom broju zdravih osoba do poteškoća s oblačenjem višestrukih slojeva odjeće, pronalaskom adekvatne obuće i doslovne fizičke nemogućnosti izlaska iz doma zbog nepovoljnih vremenskih prilika. Razina funkcionalnosti mi se značajno snižava razmjerno snižavanju stupnjeva celzija, te o minusima još neću ni razmišljati!
Ne preostaje mi ništa nego biti dosjetljiva i smišljati načine kako si olakšati i učiniti ovo godišnje doba što lakše podnošljivim i bezbolnijim. Audio sadržaj poput knjiga i podcasta mi je jedna od najdražih zanimacija pogotovo sada - edukativna, zabavna i savršeno pristupačna aktivnost jer dok slušam knjigu mogu ležati i grijati se pod dekicom umjesto umarati se i gubiti koncentraciju dok neuspješno pokušavam držati knjigu otvorenom dok je na stolu ili stalku. Usput obavezno pijuckam topli čaj ili (u mom slučaju češće) kavu i grickam nešto slatko. Stvarčice poput električne deke i grijaćih papuča su mi neophodne i najradije bi ih nosila sa sobom u situacijama kad je ciča zima i moram ići van vjerujte mi! Problem hladnih nogu kod mene je stvarno ozbiljan pa kada moram na hladnoću pokušam si održati stopala toplim pomoću mini grijača za ruke ne samo u džepovima nego u čizmama ukoliko stanu u njih. Prošle zime počeli smo koristiti ovlaživač zraka i aromalampu i zbilja mi se sviđa efekt koji je blag i ima pozitivan učinak na fizičko i mentalno dobro stanje jer osim što se lakše diše, zabavlja isprobavati i mijenjati eterična ulja prema raspoloženju.
Željela sam s vama podijeliti neke od tih, meni značajnih, načina kako prezimiti u nadi da će možda i nekome drugome značiti i biti od pomoći. Svatko od nas vjerujem ima svoje načine i male trikove i dobrodošla su sva vaša iskustva kako si olakšavate u nadolazeće vrijeme.
Stella Franjić ima 24 godine, ima plave oči, svijetlo smeđu kosu, trebala se zvati Dunja ali se mama u zadnji tren predomislila. Ima spinalnu mišićnu atrofiju (SMA). Odrastala je i školovala se u Vinkovcima uz obitelj i prijatelje. Trenutno živi u Zagrebu, trenira boćanje za OSI, predsjednica je Foruma mladih SDDH te članica Predsjedništva SDDH. Pamti samo lijepe stvari koje su joj se dogodile u životu, uživa u sitnicama, zna što želi i prepuna je radoznalosti i snova koje ostvaruje jedan po jedan. Oduvijek potajno želi pisati blog i ovo je prvi puta da se upustila u takav projekt! Teme o kojima piše su one o kojima, u tom trenutku, ima nešto za reći, osvrnuti se, prokomentirati i voljela bi kada bi se čitatelji osjećali potaknuto odgovoriti, prokomentirati i podijeliti svoje mišljenje o napisanom (ili bilo čemu) s njom i drugima.
Stellu potražite na Facebooku: Stella Stellae; Twitteru: @stellaestellae ili e-mailu: stellafranjic@gmail.com.
