Koliko puta sam pomislila na to koliko se život osoba s invaliditetom razlikuje od onoga kakav je bio prije. Bilo da gledam unatrag samo godinu dana kada na primjer neka pomagala nisu bila uvrštena na Osnovnu listu ortopedskih i drugih pomagala HZZO, a koja su nam danas dostupna. Ili pogledam li unazad 15 i više godina i sjetim se da škola u koju sam trebala krenuti nije imala rampu po kojoj sam se toliko puta vozila, a tada za asistenta u nastavi nisam ni znala!
Kakve su se promjene morale dogoditi da se stanje promijeni? Koji je način da se problemi i diskriminacije na koje nailazimo riješe? Jedan od odgovora na ta pitanja je zagovaranje. Zagovaranje u svrhu društvenih promjena pokretač je društva i način da se ono uvijek poboljšava.
Ono obuvaća niz isplaniranih i organiziranih akcija koje se koriste različitim načinima - javne akcije, pisanje peticija, reklamne i informativne kampanje i dr., s ciljem utjecanja na određene odluke, propise i sl., koji utječu na život građana. Obuhvaća aktivnosti osmišljene za utjecaj na politike, prakse i ponašanje. Uključuje različite strategije i tehnike osmišljene u svrhu utjecaja na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, a u cilju ostvarenja određenih prava. Za uspješno zagovaranje potrebno je steći niz kompetnecija i vještina. Bitno je imati strategiju i plan te jasno definirane ciljeve i načine na koji se ti ciljevi žele postići. 
Neka od područja na koja se zagovaranjem bitno može utjecati na život osoba s invaliditetom: primjena Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, izmjene i dopune propisa i zakona, prava, neovisno življenje...
U procesu zagovaranja važna je suradnja i podizanje razine svijesti javnosti o problematici za koju se želi postići promjena. I dalje postoji potreba za poboljšanjem i prostor za unapređenje svih aspekata života u zajednici u svim dijelovima društva. Upravo je zagovaranje ključni alat kojim to možemo postići uz spremnost da što bolje iskomuniciramo naše stavove i potrebe i aktivno sudjelujemo u stvaranju bolje budućnosti.

Stella Franjić ima 23 godine, ima plave oči, svijetlo smeđu kosu, trebala se zvati Dunja ali se mama u zadnji tren predomislila. Ima spinalnu mišićnu atrofiju (SMA). Odrastala je i školovala se u Vinkovcima uz obitelj i prijatelje. Trenutno živi u Zagrebu, trenira boćanje za OSI, predsjednica je Foruma mladih SDDH te članica Predsjedništva SDDH. Pamti samo lijepe stvari koje su joj se dogodile u životu, uživa u sitnicama, zna što želi i prepuna je radoznalosti i snova koje ostvaruje jedan po jedan. Oduvijek potajno želi pisati blog i ovo je prvi puta da se upustila u takav projekt! Teme o kojima piše su one o kojima, u tom trenutku, ima nešto za reći, osvrnuti se, prokomentirati i voljela bi kada bi se čitatelji osjećali potaknuto odgovoriti, prokomentirati i podijeliti svoje mišljenje o napisanom (ili bilo čemu) s njom i drugima.

Stellu potražite na Facebooku: Stella Stellae; Twitteru: @stellaestellae ili e-mailu: stellafranjic@gmail.com.