U ovim vrućim danima uvijek postane aktualna tema – kako utažiti žeđ, nadoknaditi elektrolite i ne dehidrirati, a pri tome baviti se svojim uobičajenim aktivnostima.
Ljudsko tijelo ovisi o vodi kako bi funkcioniralo, pa je redovit unos tekućine važan za očuvanje zdravlja i održavanje funkcije svakog sustava u tijelu, uključujući srce, mozak i mišiće.
Voda u ljudskom organizmu čini do 70 posto ukupne tjelesne mase. Stanice pojedinih organa se u postotku sadržaja vode međusobno razlikuju: stanice tjelesne muskulature se sastoje od 70 posto vode dok masne stanice imaju samo deset posto vode u svojoj građi. Funkcija vode je vrlo značajna u svim procesima apsorpcije, metabolizma i izlučivanja ili eliminacije svih tvari koje u tijelo unosimo. Bez nje hranjive tvari ne mogu u dostatnoj količini doći u krvotok, a također se iz organizma ne mogu u potrebnoj količini odstraniti odnosno izlučiti. Naime, više od 90 posto količine krvi – glavnog sustava za prijenos hranjivih tvari i kisika čini upravo voda. Nedostatak vode može u skladu s tim ugroziti krvožilni sustav uzrokujući pad krvnog tlaka, kratkotrajni gubitak svijesti zbog nedostatne prokrvljenosti mozga, veću mogućnost nastanka tromboembolijskih incidenata, općenito slabiju prokrvljenost svih organa kao i ostale ozbiljne posljedice smanjene perfuzije.
Dovoljna količina vode važna je i za procese regulacije tjelesne temperature koji su pogotovo značajni u ljetnim mjesecima. Voda je potrebna za regulaciju probave i stolice. Dovoljan unos vode smanjuje osjećaj gladi. Voda je neophodna za proces filtracije koji se odvija u stanicama bubrega kojim se štetne tvari putem mokraće izlučuju iz organizma, a također ispire bakterije iz mjehura te se tako sprječava nastanak infekcija mokraćnih putova.
Prema mnogim istraživanjima poznato je da održavanje hidratacije u organizmu doprinosi boljem pamćenju, održava raspoloženje stabilnim, te motivira na rad. Također, čovjek je u mogućnosti bolje se koncentrirati i rješavati svakodnevne situacije.
Rezultati nekih provedenih studija ukazuju na postojanje korelacije između nastanka nekih bolesti i nedostatnog uzimanja vode kao što su maligni tumori mokraćnog mjehura, prostate, testisa, bubrega i debelog crijeva.
Dehidracija
Tijelo normalno gubi tekućinu kroz disanje, znoj, suze, slinu, mokrenje i stolicu - ta tekućina se nadomješta vodom i hranom koju konzumiramo. Ako osoba izgubi previše tekućine, a ne nadomjesti je, dolazi do dehidracije.
Veća količina vode gubi se iz tijela ako osoba ima: povišenu tjelesnu temperaturu, proljev, povraća, previše se znoji (tijelo se pokušava ohladiti), visoki šećer u krvi (osobe s dijabetesom), učestalo mokrenje (ponekad potaknuto diureticima), kao i u slučajevima povećane konzumacije alkohola. Pića koja sadrže kofein i alkohol djeluju kao diuretici i mogu povećati gubitak tjelesne tekućine. Ljudi često ne nadomjeste izgubljenu tekućinu jer ne osjećaju žeđ ili zaborave piti.
Simptomi dehidracije razlikuju se ovisno o njenoj težini. Klasificirana je kao blaga, umjerena ili teška ovisno koliko je tjelesne tekućine izgubljeno.
Blaga dehidracija se događa kada tijelo izgubi 1 – 2% od ukupne tjelesne tekućine.
Umjerena dehidracija se događa kada tijelo izgubi oko 5% od ukupne tekućine.
Teška dehidracija se događa kada tijelo izgubi oko 10% od ukupne tekućine.
Simptomi blage dehidracije kod odraslih osoba su: povećana žeđ, suha usta, pospanost smanjeno znojenje, smanjeno uriniranje, urin intenzivnije žute boje od normalne, glavobolja, suha koža, a moguća je blaga vrtoglavica.
Simptomi teške dehidracije mogu biti: znatno smanjenje izlučivanja urina ili prestanak izlučivanja urina, tamnožuti ili narančasti urin, vrtoglavica od koje osoba ne može stajati, pad krvnog tlaka kada osoba pokuša stajati, grčevi u rukama i nogama, mučnina i/ili povraćanje, brzi otkucaji srca, povišena tjelesna temperatura, epileptički napadaji.
Starije osobe imaju manje tekućine u tijelu i smanjen osjećaj žeđi pa su iz tog razloga izloženi povećanom riziku od dehidracije. Starije osobe i kronični bolesnici često uzimaju i lijekove koji povećavaju rizik od dehidracije. Bolesnici sa neuromišićnim bolestima mogu se izložiti mogućnosti dehidracije zbog ograničene pokretljivost, problema kod držanja čaše ili otežanog gutanja određene tekućine ili hrane, a dehidraciji doprinose neke bolesti kao šećerna bolest i demencija.
Koliko vode treba dnevno popiti?
Većina stručnjaka preporučuje da dnevni unos tekućine treba biti dvije do tri litre, odnosno barem šest do osam velikih čaša vode. Kod povećane tjelesne aktivnosti, pogotovo u vrijeme vrućih ljetnih dana ili ako boravite na mjestima s malom količinom vlage u zraku i na mjestima visoke nadmorske visine, unos vode treba biti povećan.
Namirnice koje sadrže veliki postotak vode (salata 95%, lubenica 92%, brokula 91%, grejp 91%, naranča 88%, mrkva 87%, jabuka 84% vode itd.) doprinose boljem dnevnom unosu vode.
U slučaju gubitka tekućine proljevom ili povraćanjem i kod stanja s povišenom tjelesnom temperaturom, unos vode treba također biti povećan.
Dnevni unos tekućine treba biti veći od izlučene količine. Ako niste sigurni je li dnevni unos vode dostatan, provjerite boju svoje mokraće. Ona treba biti svijetla do gotovo bezbojna. Tamno žuta boja mokraće je u ovom slučaju dokaz da je unos vode nedostatan.
Da bi osigurali dovoljan unos vode u organizam preporuča se:
Vjerujem da uz ove jednostavne savjete lakše se mogu preporoditi neugode i negativni utjecaji visokih temperatura zraka na zdravlje.
Dr. Davorka Vranješ
